3atlon

Održivost okoliša i triatlon

2012-02-08T09:55:00.001+01:00

Triatlonski savez republike Filipini (otočna država u Jugoistočnoj Aziji) dobio je 'zelenu potporu', potporu putem olimpijske solidarnosti kako bi financirao svoje prve zelene triatlonske radionice.
Taj savez je snažno podupirao u samim počecima kampanju Međunarodnog triatlonskog saveza (ITU) o održivosti i pokrenuo vlastitu zelenu kampanju u triatlonu prošle godine. Ove godine je tako uspješno osigurao potporu za svoju zelenu inicijativu iz olimpijskog programa solidarnosti (olimpijskog četverogodišnjeg plana za sport i okoliš 2009-2012).
Najvažniji ciljevi zelene inicijative triatlona na Filipinima su smanjiti i bolje upravljati problemima sa zagađenjem okoliša i zbrinjavanjem otpada na triatlonskim utrkama. Savez ove godine ima cilj intenzivirati i proširiti promicanje dugotrajne ekološke svijesti među svim sudionicima nekog triatlonskog događaja.
Te zelene triatlonske radionice već su s oduševljenjem podržale mnoge velike multinacionalne kompanije i započele sponzorsku suradnju kako bi podržale razvoj održivog triatlona na Filipinima.

U prvom mjesecu 2011. godine napisao sam kako je triatlon - sportski prijatelj okolišu. Malo kasnije, u travnju 2011. održana je 9. konferencija o sportu i okolišu u organizaciji MOO-a u Dohi na kojoj je predsjednica ITU-a, Marisol Casado govorila o planovima i zelenoj kampanji u triatlonu. Konferencija je održana u uskoj suradnji sa programom UN-a za okoliš (UNEP) sa motom konferencije: 'olimpijski pokret za zeleniju budućnost'. Sudjelovali su mnogi najvažniji predstavnici u sportu, sportskoj industriji, predstavnici sponzora, nevladine zelene organizacije i mnogi ostali koji vide smisao u odgovornosti prema okolišu i sportu.
Neke od teme konferencije bile su: kako sport može pomoći 2012 Rio + 20 samitu o planetu zemlji, rasprava o načinima kako lokalno i globalno provesti olimpijski pokret agende 21 kako bi sportski događaji postali više održivi prema okolišu, kako sport općenito može pomoći u postizanju cilja 7 (održivost okoliša) u milenijskom programu UN-a za razvoj te o ulozi svakog pojedinog olimpijskog kandidata za OI u Londonu u promicanju brige za okoliš.
ITU je odmah nakon pojačao rad 'ITU Komisije za održivost' koja je počela pružati savjete kako ozeleniti triatlon. Komisija je otvorila svoju facebook stranicu TriGreen kako bi pomagala zajedničkom stvaranju i nadgledanju provedbe strateškog plana koji podržava međunarodne triatlonske vrijednosti (socijalne, ekonomske i ekološke).

'Imamo obvezu koristiti sport kao sredstvo za pozitivne promjene na društvenoj razini'. Jacques Rogge

Održivost okoliša usko je povezano s našim preživljavanjem kao ljudske vrste. Moramo učiniti sve što možemo kako bi osigurali da naše vlastite životne aktivnosti ne pridonesu degradaciji prirodnog okoliša, a u isto vrijeme moramo koristiti sport kao sredstvo za poticanje ekološki odgovornog ponašanja prema drugim bićima na zemlji.

The end of to long running saga with Contador case?

2012-02-07T15:34:00.008+01:00

Cadel Evans (reigning champion Tour de France) commented that the 2 year doping ban for Alberto Contador (the 29-year-old spanish cyclist) shows the sport is at the forefront in the battle and the sport was doing all it could to root out doping. But, Eddy Merckx wonders if someone is trying to 'kill cycling' ?

After numerous unexplained delays, The Court of Arbitration of Sport (CAS) verdict in Lausanne, was delivered 566 days after Contador cycled triumphantly along the Champs d'Elysees in Paris. The CAS suspended the three-time Tour champion after rejecting his claim that his positive test for clenbuterol was caused by eating contaminated meat on a 2010 Tour rest day. To avoid a doping ban, Contador needed to prove how the anabolic drug entered his body and convince the arbitrators he was not to blame.

Contador is one of only five cyclists to win the three Grand Tours - the Tour de France (TDF), the Giro and the Vuelta. He also won the TDF in 2007 and 2009. He becomes only the second TDF champion to be disqualified and stripped of victory for doping. The first was Floyd Landis (american cyclist), who lost his 2006 title after testing positive for testosterone.

Briefly about The Court of Arbitration of Sport (CAS):

CAS is a body of arbitration that question disputes over the sport. It was originally created by the President of the International Olympic Committee, Juan Antonio Samaranch, to settle disputes during the Olympic Games in 1984. Its headquarters are in Lausanne (Switzerland), there are other courts in New York and Sydney and languages used in the process are French and English, but it is used to that agreed by the parties.
The number of arbitrators participating in a process of CAS is 1 or 3, elected all of them among a total of 200 that make up the list of members of the Tribunal. The judgement is issued by a majority of the members of the Tribunal. In the absence of this majority, it is only the President who has the power to do so.

In the process of Alberto Contador, three have been appointed arbitrators. One for the applicant (UCI and WADA); another defendant (accountant); and a third party chosen by the Court, as a mediator.

Their choice by Alberto Contador: Ulrich Haas (german professor at the University of Zurich, was a member of the German Anti-Doping Commission). Chosen by the UCI and WADA: Quentin Byrne Sutton (a swiss lawyer of british origin). The chosen by CAS: Efraim Barak.

CAS has issued an announcement:

'The Panel concluded that both the meat contamination scenario and the blood transfusion scenario were, in theory, possible explanations for the adverse analytical findings, but were however equally unlikely. In the Panel’s opinion, on the basis of the evidence adduced, the presence of clenbuterol was more likely caused by the ingestion of a contaminated food supplement.
In its ruling, CAS said 'unlike certain other countries, notably outside Europe, Spain is not known to have a contamination problem with clenbuterol in meat. Furthermore, no other cases of athletes having tested positive to clenbuterol allegedly in connection with the consumption of Spanish meat are known. Therefore, and considering that none of the conditions for eliminating or reducing the period of ineligibility were met, on the basis of the UCI Anti-Doping Regulations, the Panel decided to sanction Alberto Contador with a 2-year period of ineligibility.'

So, athletes who eat meat in Europe shouldn't overly worry that they might be contaminated and test positive as happened to some competing in other countries. It means, they need not become vegetarian in Europe!?

Chronology of the case:

2010.
July 21: Contador undergoes a doping test on the Tour de France's second rest day in Pau
July 25: He wins the Tour (TDF) for the 3. time with a 39-second advantage over Andy Schleck
August 3: He signs a two-year contract with Saxo Bank team
August 23: The Cologne laboratory hands over to the International Cycling Union (UCI) a positive result for the banned anabolic agent clenbuterol in Contador's A sample
August 24: He is provisionally suspended by the UCI
August 26: He asks for his B sample to be tested
September 8: B sample is also positive for clenbuterol. The UCI later said a 'very small concentration' of clenbuterol was found in Contador's urine sample
September 30: He blames the failed test on contaminated meat
2011.
January 26: The spanish federation proposes a one-year ban for Contador
February 15: The spanish federation clears Contador of any wrongdoing
February 16: He starts his season at the Tour of Algarve in Portugal
March 24: The UCI appeal to the CAS against the spanish federation's decision to clear Contador
March 29: The World Anti-Doping Agency (WADA) also appeals to the CAS
May 20: The CAS say the case will be heard from June 6-8
May 26: The hearing is postponed after a request by Contador's defence team
May 29: He wins the Giro d'Italia for the 2. time
May 31: The CAS say its hearing will be held from August 1-3, meaning that he is free to ride in the TDF
July 24: Contador finishes 5. overall in the TDF after apparently using up too much energy in his Giro triumph
July 26: The hearing is again postponed at WADA's request
November 21-24: Contador case is heard by the CAS arbitration panel in Lausanne. CAS say they will need 6 - 8 weeks to reach a verdict.
2012
January 16: CAS say they will not give a verdict before the week of January 30
February 6: The CAS banned Alberto Contador for a two year ban and the period of ineligibility starts retroactively (to the date of positive test for clenbuterol - July 21, 2010), meaning that the suspension of Alberto Contador will end on August 5th 2012. He has been stripped of his 2010 victories in both the Tour and the Giro. Consequently, Andy Schleck has been named the official winner of the 2010 Tour and Michele Scarponi gains the final pink jersey of the 2010 Giro. He will also miss this year's Giro d'Italia and Tour de France and the London Olympics, but he would be eligible to ride in the Spanish Vuelta.

Appeal:

Contador has 30 days to appeal. If he appeals to the Swiss Federal Tribunal, the court can decide the legal process was abused but would not examine the merits of the evidence. A federal appeal process typically takes several months, though the court rarely overrules CAS.
Resolutions of the CAS are actionable in the Swiss ordinary courts by a defect of form or competence of the Court, not by the merits of the judgment. This means that it is possible to apply to the Swiss Federal Court, but the appeal will have no effect ellipses on the punishment, unless specify you so the Court.
CAS is an arbitral Tribunal, no jurisdiction. Therefore, there superior that recourse court. It puts an end to arbitration and all that fits is to contest before the ordinary courts. In addition, counter could not resort award, which is final and binding on the parties. Only defects of form such as 'a possible lack of impartiality of arbitrators or have violated fundamental rights.

Contador could also face financial pain at world sport's highest court of appeal: CAS said it would rule later on a request by the UCI to fine him $3.25 million.

My opinion:

It was a devilishly difficult case (case of 4,000 pages) that dragged on for long and nobody had no idea what was going to happen.. Now this is an end to long running saga, although the case had revealed many of the sport's problems in dealing with doping cases.

It's absolutely necessary that the decision come sooner, even though sports justice needs serenity and even though that case was extremely complex in world of sports law. This case remembers me like jailing Al Capone for tax evasion: Contador's accusers secured a conviction, but did the verdict miss the point?

How the banned performance-enhancing drug clenbuterol got in the Contador's urine? There was even discussion about how big a calf needs to be for a butcher to be able to cut a veal fillet weighing 7 pounds, and how many liters of urine Contador produces in a day? A long hearing process obviosly gave new meaning to the term 'glacial.'
All wanted from the CAS was clarity: 'Did he cheat by having a banned, performance-enhancing blood transfusion or was he telling the truth when he said that a veal fillet he ate at the Tour must have been contaminated by clenbuterol? The CAS ruled that both scenarios were 'possible' but also 'equally unlikely'. Or 'Contador might have eaten a food supplement that might have been contaminated with clenbuterol?' This, judges said, was a 'more likely' explanation for his positive test. What does it mean? Judges weren't saying that it was the likely explanation, only that it was less unlikely than the first two 'very unlikely' scenarios. To the decision lead a guess, and doesn't mean, necessarily, they made the wrong decision.

Cycling has done more than enough to show it's doing the right things when it comes to the fight against doping and it's time for other sports to replicate the fight against doping in sport. My opinion is that all sports must completely reject all forms of doping. Athletes are responsible for what comes into their bodies. They've been warned many times about the risks of taking supplements.
'Maybe' Contador's 2-year ban seemed a bit unfairly, but how would look some case with other athletes with far less money for defense on the court? On the other side of story, Contador will always be to his truly fans the innocent victim of a sports justice system that is tough because it puts the burden on athletes to prove how a drug got into their bodies.

Press release of The Court of Arbitration for Sport

Reactions to Contador's 2-year doping ban
Legal experts give opinions prior to CAS Contador anti-doping decision

Sportsko pravo

2012-02-03T15:43:00.003+01:00

Sportsko pravo kao izborni kolegij počeo je prvi puta u povijesti Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa predavanjima početkom 11.mjeseca prošle godine. Profesor Siniša Petrović i asistent Petar Ceronja sa katedre za trgovačko pravo i pravo društava i profesor Igor Gliha sa katedre za građansko pravo osmislili su izvođenje nastavnog programa predmeta sportsko pravo. Njihove životopise možete pronaći na završetku knjige koja je odabrana kao udžbenik Sportskog prava (o knjizi možete pročitati u nastavku). Pored impresivnih podataka u životopisima, profesori Siniša Petrović i Igor Gliha su i dugogodišnji članovi Športskog arbitražnog sudišta i Vijeća športske arbitraže (samostalnih i nezavisnih tijela pri Hrvatskom Olimpijskom Odboru) i na kraju veliki i istinski zaljubljenici u sport. Profesor Igor Gliha bio je i aktivni sportaš kao skijaški natjecatelj i skijaški učitelj, a još je uvijek aktivan kao verificirani regatni jedriličar na rekreativnoj razini.

Knjiga '(Uvod U) Športsko pravo' napisana je od strane grupe autora koji su obradili prvi puta na hrvatskom jeziku različite teme jednako važne za športsku djelatnost. Glavni urednik knjige je Hrvoje Kačer, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i ujedno utemeljitelj Hrvatskog društva za športsko pravo (utemeljeno 2006.godine) sa sjedištem u Splitu.
Knjiga se sastoji od 15 tematskih cjelina. Na kraju svake tematske cjeline su kontrolna pitanja koja omogućavaju lakše praćenje i svladavanje materije.

Iz sadržaja knjige:

Uvod i osobe u športu (prof.dr.sc. Hrvoje Kačer)
Ustav i šport (dr.sc. Jadranko Crnić, Blanka Ivančić - Kačer,dipl.iur)
Ugovori Općenito (mr.sc. Hrvoje Momčinović)
Športski ugovori maloljetnika (mr.sc. Hrvoje Momčinović, Blanka Ivančić- Kačer)
Trgovačka društva u športu - športsko dioničko društvo (prof.dr.sc. Siniša Petrović)
Pravni okvir transfera profesionalnih nogomet (mr.sc. Marko Ivkošić)
Prava osobnosti i neimovinska šteta u sport (Ivica Crnić, dipl.iur.)
Izvanugovorna odgovornost za štetu nastalu u sportu (prof.dr.sc. Igor Gliha)
Pravo osiguranja u športu (prof.dr.sc. Marijan Ćurković)
Državljanstvo športaša (dr.sc. Ljerka Mintas-Hodak, mr.sc. Zlatko Mateša)
Doping i sport (prof.dr.sc. Boris Labar)
Športske građevine (objekti) (doc.dr. Ante Perkušić)
Športska arbitraža i rješavanje sporova u vezi sa športom (mr. sc. Hrvoje Momčinović)
Šport i protupravna ponašanja (dr. sc. Damir Primorac)
Oporezivanje dohotka športaša u Republici Hrvatskoj (prof.dr.sc. Nikola Mijatović)

U izvođenju predavanja sudjelovali su pored stručnjaka koji izučavaju sportsko pravo i mnogi gosti (neki od njih su i bivši aktivni sportaši) koji su uključeni svakodnevno u sportske djelatnosti i u svom poslu se suočavaju sa različitim problemima koji su posljedica još uvijek nedovoljno razvijene zakonske regulative. Neki od gostiju bili su dr.sc. Marija Zuber (savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije) koja je pričala o oporezivanju dohotka sportaša, Mario Ančić, Antonio Zujić (dipl.iur. i bivši hokejaš, član uprave KHL Medveščak), Damir Vrbanović (dipl.iur., GNK Dinamo Zagreb).

Knjigu (Uvod U) Športsko pravo (405 str.) možete kupiti na adresi Injženjerskog biroa d.d. (Heinzelova 4a,10000 Zagreb,Tel.: 00385/1 46 00 888) po cijeni od 80 kuna. Isto tako može vam biti zanimljiv i zbornik radova pod nazivom Novi zakon o športu i aktualna praksa iz područja športa i športskih djelatnosti (432.str., 70kn). Zbornik radova sadrži: autorske referate, tekst Zakona o športu, Pravilnik o registru športskih djelatnosti, Nomenklaturu športova i športskih grana u RH, Pravilnik o uvjetima i postupku za davanje mišljenja o organizaciji svjetskih i europskih prvenstava u Republici Hrvatskoj, tekst Povelje Međunarodnog olimpijskog odbora i Nairobijskog ugovora o zaštiti olimpijskog simbola, tekst Svjetskog kodeksa protiv dopinga, tekst Europske konvencije o nasilju i nedoličnom ponašanju gledatelja na športskim priredbama, posebice na nogometnim utakmicama i pročišćeni tekst Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

Zakon o športu (NN 71/2006, 124/2010) - Donošenjem novog Zakona o športu, koji je stupio na snagu 6. srpnja 2006., u sustav hrvatskoga športa kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku uveo se niz značajnih novina koje se odnose na šport i športske djelatnosti.

Zimska cross liga Lužec 2011/12 završila

2012-01-29T18:23:00.009+01:00

Danas je održano posljednje, 4.kolo Zimske cross lige Lužec u organizaciji Biciklističkog kluba Maraton iz Novog Marofa. U tek dvije godine svojeg održavanja liga u sportskom izletištu Lužec nedaleko Novog Marofa postala je nezaobilazni nedjeljnji zimski trening za mnoge trkače iz varaždinskog kraja. Većina onih koji su trčali prošle godine su redovito dolazili i na ovogodišnju ligu, a pored članova organizacijskog tima i trkača iz Varaždina i Ivanca i triatlonaca, trčali su i članovi prijateljskog, brdsko-biciklističkog kluba ASI iz Varaždina, zatim iz atletskog kluba Agram i ostali individualci i rekreativci.
Vremenske prilike su nam išle na ruku tako da je samo jedno kolo bilo malo teže trčati zbog snijega, leda i blata. Neka kola su bila iznadprosječno topla za zimske mjesece i bilo je pravi užitak napraviti trening u takvom šumskom krajoliku, i jedino je danas bilo tako hladno na startu (-5 stupnjeva) da smo svi jedva čekali da krenemo i stignemo do prvog brega na stazi da dođemo na 'radnu' temperaturu. Kako je bilo zadnje kolo i znalo se da slijedi najavljivano druženje i proglašenje ukupnih pobjednika lige, na samom početku je izgledalo da su mnogi startali dosta rezervirano, iako se na kraju po rezultatima vidjelo da je bilo i dosta rekorda. Nakon prošlog kola kada je izostao danas je i treći puta pobijedio trenutni rekorder staze, domaći trkač iz Novog Marofa, Nedjeljko Ravić i time je postao ukupni pobjednik lige, drugo ukupno mjesto je pripalo Tihomiru Cenku, a treće Josipu Jakopu iz trkačkog kluba Ivančica iz Ivanca, koji je inače jučer proglašen najboljim sportašem grada Ivanca u 2011. godini (istrčao je 78 utrka i osvojio brojne medalje) i pritom mu čestitam.

Ukupni rezultati Zimske cross lige Luzec 2011/12
Foto

U svoj zimski pripremni period uspio sam uključiti i svako kolo u Lužecu koje se održavalo svaki drugi tjedan počevši od kraja 11.mjeseca. Toliko mi je lijepo ove godine bilo trčati tu ligu da sam i bez razmišljanja odbio i poziv na skijanje u Austriju da nakon dugo vremena vidim nećake i nećakinje koji zimi tamo treniraju u skijaškom kampu u Innerkremsu i idu u austrijsku školu. Starija nećakinja je prije par dana imala 8. rođendan i polako skuplja vrijedne medalje u judu i skijanju. Nadam se da ću je uskoro razveseliti spomen medaljom sa neke utrke. Inače zadovoljan sam već sad rezultatski vidiljivim napretkom u odnosu na prošlu godinu. Konzistentnim treninzima učim i poboljšavam tehniku i taktiku, a najbitnije je da ponekad i u onim težim danima i napornijim trenažnim ciklusima pronalazim i dalje zadovoljstvo i sreću.

Zimska cross liga Lužec 2011/12 (distance - 8.5km)

27.11.2011. 1.kolo - 46:57
26.12.           2.kolo - 47:37
15.01.2012. 3.kolo - 45:56
29.01.           4.kolo - 45:38

Zimska cross liga Lužec 2010/11

07.11.2010. 1.kolo - 55:42
14.11.           2.kolo - 52:50
21.11.           3.kolo - 57:20

O nedovoljno poznatoj stranici u životu triatlonca

2012-01-24T07:25:00.000+01:00

Triatlonac trenira, trči jednog dana u šumi kad žaba skoči pred njega i reče: 'Ako me poljubiš, pretvoriti ću se u najljepšu princezu!' Triatlonac se sagne, uzme malu žabu i stavi je u džep i nastavi trenirati.. Nakon nekog vremena žaba se opet obrati i reče: 'Ako me poljubiš, pretvoriti ću se u najljepšu princezu, reći ću svima kako si jako pametan i hrabar i kako si moj junak, jer si me spasio.' Triatlonac sasluša žabu, nasmiješi se i vrati je natrag u svoj džep te nastavi dalje trčati. Žaba opet nakon nekog vremena reče novu ponudu: 'Ako me poljubiš, pretvoriti ću se u najljepšu princezu, ostati ću s tobom godinu dana i učiniti ću sve što poželiš!' Triatlonac ponovno isto reagira. Konačno žaba iznervirana negativnim reakcijama upita: 'Što je bilo? Rekla sam ti da ću biti najljepša princeza, da ću ostati s tobom cijelu godinu dana i da ću činiti sve što želiš. Zašto me nećeš poljubiti?' Triatlonac konačno odgovori: 'Gle, ja sam triatlonac! Nemam baš vremena za djevojku, ali žaba koja stalno priča je cool.'

Ivo Andrić je jednom napisao kako je čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni i još čudnije je kako se često ponašamo kako nam baš to malo uvijek nedostaje. Osobno nisam možda najbolja osoba koja je pozvana da piše o temi koja je ipak malo drugačije prirode od tema koje ste navikli čitati na ovom blogu. Međutim, poput mnogih osoba oduvijek sam se potajno pribojavao straha od samoće, često je pogrešno doživljavajući kao posljednju stanicu neuspjeha kako u životnim područjima tako i u ljubavi. Budući da sam društveno biće, volim upoznavati nove ljude i komunicirati in vivo što je u današnje vrijeme vjerojatno za neke već stara bečka škola. Ljudi su me često pogrešno doživljavali i kao osobu ovisnu o međuljudskom kontaktu.

Trenirajući triatlon, sport u kojem provodiš većinu vremena potpuno sam, često sam se znao upitati da li tražim u životu ljubav kao splet emocija i trenutačnog nedostatka ljubavne veze u životu ili sam u potrazi za fizičkim dodirom iz kojeg proizlazi samo hedonistički užitak. Triatlon mi je puno pomogao da sam lakše naučio uživati u konstruktivnoj samoći i tišini, da kontroliram svoje osjećaje i razmišljanja i da se svakodnevno učim uživati u danima potpuno sam. Iako sam postao svjestan da mogu završiti mnoge utrke, nisam još postao toliko karakterno čvrsta i definirana osoba, pa katkad tipično ljudski još i danas upadam u prolazne životne krize. Međutim, uvijek se pritom zapitam kako bi mi bilo da živim potpuno sam na nekom pustom otoku. Najvažniju lekciju koju mi je pružila ta samoća je da se ljubav ne ostvaruje nužno u kontaktu s drugom osobom, već da ona neprestano postoji u nama samima i da je samo moramo naučiti slušati. Kada bi drugačije razmišljao, vjerojatno ne bi doživljavao samo prolazne teškoće s prihvaćanjem grube stvarnosti. U sportu itekako vrijedi kao i u životu tzv. Jagger-Richards termodinamički zakon ('ne možeš baš uvijek dobiti ono što odmah poželiš'!).

Kao svaka osoba i triatlonac će uvijek pronaći dovoljno vremena da može provesti vrijeme sa dragom osobom. Henry Ford je rekao da bez obzira mislite li da nešto ne možete ili možete, u svakom slučaju ste u pravu. Ako mislite da nešto ne možete, tada to nećete ni moći. Stoga prvo morate uvjeriti sebe da možete napraviti sve što želite.

Iako često odnos pati zbog nedostatka zajedničkog provedenog vremena, uz uspješnu komunikaciju sve se može rješiti. Biti komunikativan, neovisan, pružiti podršku i istodobno znati postaviti neke granice koje naravno nisu bolne može puno pomoći bilo onome tko naporno trenira i uživa u svom sportu bilo drugome koji pokušava shvatiti taj trenutan odabir aktivnosti i odsutnost partnera. U takvoj svakodnevnici ključni faktor je spremnost na jasnu komunikaciju u bilokojem trenutku. Ukoliko se osoba koja se bavi sportom potrudi da se partner u svakom trenutku osjeti voljenim, sve će biti moguće. S druge strane uvijek možete gledati stvari iz suprutnog kuta: on ide na svoj trening, a ja idem npr. u svoj shopping-trening.

Dugotrajna ljubav posebice u sportu kakav je triatlon ovisi o osobitoj spremnosti na mnogobrojne životne kompromise pritom ne zaboravljajući poštivanje međusobnih ljudskih različitosti.

Knjiga 'How to Date a Triathlete' daje smiješan, osvježavajući i iskren pogled na uspone i padove u vezama triatlonaca. U knjigi se piše i na smiješni način kako pristupiti i/ili zavoditi osobu koja se bavi triatlonom, npr. 'mogu li vam pokazati nešto u čemu nikada ne završim prvi' ili 'hoćemo tvojim tempom ili mojim'? :) Želite li da vaš voljeni triatlonac potroši na vas toliko novaca koliko je potrošio na cjelokupnu triatlonsku opremu? Želite da se vaš seksualni život ne vrti oko ranojutarnjih treninga?
Autorica knjige Lauren McVey-Harsh nije triatlonka, već je udana za triatlonca i zajedno žive u glavnom gradu Kalifornije i jednom od najpopularnijih triatlonskih središta u svijetu (San Diego). Nakon što su konačno zajedno uspjeli naći izbalansiranu i ugodnu svakodnevnicu, autorica je odlučila se pozabaviti ozbiljnim problemima koje je sama doživjela te je odlučili napisati svoju prvu knjigu. Knjiga je naročito korisna onima koji su u ljubavnim vezama s triatloncima, a istodobno se ne mogu pomiriti sa životnim sadržajima jednog takvog sportaša. Lauren na smješan način opisuje kako je istodobno trebala znati i moći proživjeti različite uloge gledatelja, volontera, suputnika na natjecanjima i najvažnije najdraže žene.

Unsportsmanlike conduct in Triathlon and Sports law

2012-01-08T21:12:00.007+01:00

Bilo kojim sportom po definiciji upravlja vladavina prava ili točnije rečeno, pravila igre. U sportskom pravu postoji etično ponašanje - moralni kodeks što je ispravno ili dopušteno, a što nije prihvatljivo ili zabranjeno i pravila ili zakoni nisu uvijek jedna te ista stvar. Iako je naš sustav zakona idealno utemeljen na onome što mi kao društvo vjerujemo da je pravično i pravedno, ponekad ne mogu sve moralne zapovijedi naći svoj put u zakonima, statutima i knjigama.

U prilog tome, pravila igre ne podrazumijevaju uvijek ono što se pretpostavlja da je moralno ili prihvatljivo sportsko ponašanje. U današnje vrijeme natjecateljski sport na najvišoj razini često pogrešno tumači bit sporta tako da 'winning is the only thing' i baca u stranu ono što je važnije 'how you play the game'.

Što želi javnost danas vidjeti iz sportaša unutar i izvan linije? Moraju nam pokazati da igraju i nastupaju časno i pošteno s integritetom ili je dovoljno da samo pobijede? Većina profesionalnih sportaša ipak nakon svega odgovara opisu kojeg je dao Rick Blaine u Casablanci na pitanje kakav je bio čovjek kapetan Renault: 'Baš kao i svaki drugi čovjek, samo više.' Sve je ljudski kao što i ljudi mogu biti..

Engleski triatlonac, Harry Wiltshire je diskvalificiran 26 lipnja 2011 godine tijekom Europskog prvenstva u triatlonu u španjolskom gradu Pontevedri. Uzrok za diskvalifikaciju sa prvenstva i za suspenziju od budućih natjecanja je bilo blokiranje španjolskog triatlonca i svjetskog prvaka, Javiera Gomeza na samom izlasku iz vode. Europsko prvenstvo u triatlonu je osvojio sunarodnjak Wiltshirea, Alistair Brownlee, a Gomez je utrku završio na dalekom 40. mjestu. Nakon utrke tijekom press konferencije Gomez je izjavio kako je razočaran postupkom drugog natjecatelja i da se nada da će ITU (Međunarodni triatlonski savez) donijeti pravednu odluku i kazniti ovaj nepravedan i nesportski čin. Izjavio je i da postoji jasna video snimka kao dokaz da se dogodio napad na njega. Objasnio je kako je tijekom plivanja prvo osjetio da mu je netko povlačio stopalo prema natrag i gurao ga u desnu stranu prema središtu rijeke neprestanim lupanjem po glavi i ramenima, a na samom izlasku iz vode upravo je Wiltshire postavio svoja leđa i blokirao mu normalan izlazak iz vode. Dodao je da takvo nesportsko ponašanje se nastavilo i tijekom biciklističkog dijela utrke kada je Gomez bio u grupi koja je pokušala brzom i snažnom vožnjom uhvatiti prvu grupu, a da je Wiltshire kada bi došao na čelo grupe svojim načinom vožnje stvarao realnu opasnost za cijelu grupu. Engleski triatlonac koji se toga dana nije natjecao, Stuart Hayes je odmah nakon izjavio da je ime Wiltshire postalo, nažalost, sramota za engleski sport i triatlon općenito, dok je u engleskim medijima prozvan kao 'dirty Harry'.

Engleski triatlonski savez je zatražio od nadležnog upravnog tijela Međunarodnog triatlonskog saveza da se suzdrže od komentiranja slučaja dok se ne provede istraga vođena od nacionalnog saveza prema nacionalnom reprezentativcu. U to vrijeme niti jedan od engleskih triatlonaca nije bio dostupan za bilokakav komentar u vezi slučaja. U međuvremenu je i Španjolski triatlonski savez uložio žalbu i zatražio da izvršni odbor ITU-a razmotri cjelokupni slučaj i odluči o daljnjim postupcima i eventualnim sankcijama.
Mjesec dana kasnije (25.srpnja) oglasio se i Međunarodni triatlonski savez putem službene objave u kojoj je navedeno kako je glavni sudac zadužen za plivački dio utrke izvjestio kako je Harry Wilthshire prekršio ITU pravilo natjecanja (2,1 A.) (i), 3,3 A.) (i), Dodatak L 6, i dodatak L 7) te slijedom toga odlučeno je o mjeri naknadne diskvalifikacije sa ciljne liste natjecatelja i odlučio je 'kazniti' engleskog triatlonca u obliku suspenzije u trajanju od 6 mjeseci zbog nesportskog ponašanja ('unsportsmanlike conduct') na Europskom prvenstvu u triatlonu. U objavi stoji da je diskvalifikacija kao takva mjera potrebna, jer 'je prikladna za teške povrede pravila, opasnog ili nesportskog ponašanja'.
Suspenzija počinje sa danom od 26.lipnja, a suspendiranom triatloncu je zabranjeno sudjelovanja na natjecanjima u okviru ITU-a ili na nacionalnim natjecanjima povezanim sa ITU te je napomenuto kako je suspenzija mjera usmjerena samo protiv suspendiranog sportaša, a ne i protiv cijele engleske triatlonske ekipe. U završnom dijelu ITU je napomenuo kako se zalaže za održanje cjelovitosti sporta brigom da se sportaši u triatlonu natječu poštivajući službena pravila natjecanja i u duhu sportske etike.

Nesportsko ponašanje ('unsportsmanlike conduct' ili 'unsporting (ungentlemany) behavior') je prekršaj u mnogim sportovima koji nije nužno kršenje pojedinih sportskih pravila igre, ali predstavlja kršenje sporta općenito i kršenje općeprihvaćenih pravila natjecanja glede sportaša i /ili sudionika natjecanja. Primjeri uključuju pretjerano slavlje nakon bodovanja igre ili glumljenje ozljede. Službena pravila mnogih sportova uključuju odredbu prema kojoj pojedini sudionici ili cijela ekipa može biti sankcionirana zbog nesportskog ponašanja. Npr. u američkoj košarci kazna za nesportsko ponašanje je tehnička pogreška u odnosu na osobnu pogrešku. Američki triatlonski savez propisuje pravilo nesportskog ponašanja kao pravilo 3.4b : 'Sudionici će se suzdržati od nesportskog ponašanja, uključujući i nepravilnu uporabu jezika ili ponašanja usmjerenog prema službenoj osobi. Kršenje ovog pravila će rezultirati diskvalifikacijom ili varijablom vremena kazne ovisno o težini povrede utvrđene u osobnoj prosudbi suca.' Ovo posebno pravilo predviđa kaznu i provedbu direktive za natjecatelje koji ne postupaju pristojno i s poštovanjem. Triatlon je sport i natjecanje u kojem se natječu sportaši kako bi pokazali svoje performanse, zdravlje i prijateljsko ponašanje drugima. Ukoliko se netko ponaša na uvredljiv način koji se smatra neprihvatljivim i nerazumnim u sportskoj zajednici, ili verbalno zlostavlja ostale sudionike, volontere, i/ili gledatelje biti će odmah diskvalificiran sa natjecanja, jer je cilj osigurati da se svi sudionici sportskog natjecanja osjećaju ugodno i sigurno. Svjetska triatlonska korporacija (World Triathlon Corporation) ustvrdila je vlastiti Kodeks ponašanja za profesionalne sportaše i od kojih se posebice očekuje da ih se pridržavanju u svakom trenutku dok sudjeluju u natjecanju koje WTC organizira, a koliko je ozbiljan naglasak stavljen na nesportsko ponašanje pokazuje činjenica da prva rečenica koja je navedena pod općim pravilima glasi: 'Suzdržite se od nesportskog ponašanja.'

Unutar Međunarodnog triatlonskog saveza ne postoji žalbeni postupak tako da ona strana koja se želi žaliti na odluku ITU mora podnijeti žalbu jedino Športskom arbitražnom sudu sa sjedištem u Lauseani.
Wiltshire je izjavio kako ga je uzrujala nepravedna odluka glede suspenzije (inače se natječe u triatlonu 14 godina i njegovo mjesto u engleskom olimpijskom timu je sada u opasnosti budući da zbog suspenzije možda neće imati dovoljno vremena da skupi potrebne bodove da se kvalificira na Olimpijske igre u Londonu) i 10.kolovoza 2011. je iskoristio svoje pravo i podnio je žalbu protiv odluke ITU Športskom arbitražnom sudu (CAS), zadnjoj instanci koja odlučuje o specijaliziranim slučajevima sportskog prava nadajući se kako će CAS osporiti odluku Izvršnog odbora Međunarodnog triatlonskog saveza. Arbitražno vijeće CAS-a pregledalo je video dokaz i saslušalo podnositelja žalbe, kao i tehničko osoblje utrke i glavnog suca za plivački dio natjecanja te zaključio kako Wiltshire doista krši ITU pravila natjecanja s obzirom na 'ponovljeno nesportsko ponašanje' ('repeated unsportsmanlike conduct') te da Izvršni odbor ima pravo da sankcionira Wiltshirea sa navedenom suspenzijom. Arbitražno vijeće je odlučilo kako suspenzija u trajanju 6 mjeseci nije očito i grubo nesrazmjerna okolnostima slučaja kako se u žalbi navodi. Žalba je odbijena i CAS je naložio podnositelju žalbe da podmiri troškove vođenja postupka Međunarodnom triatlonskom savezu u iznosu od 2.500 švicarskih franaka kao pravičnu naknadu.

Triatlonci često plivaju neposredno jedan pored drugoga, u zavjetrini kako bi si olakšali na način da troše manje energije u vodi. Međutim, tijekom plivačkog dijela triatlonskog natjecanja može doći do fizičkog nadmetanja za bolju poziciju i namjerno guranje drugog natjecatelja smatra se činom izvan granice sportskog ponašanje, odnosno nesportskim ponašanjem koje nije u skladu sa fair play pravilom tijekom sportskog natjecanja.

Među najbržim 'open water' plivačima (natjecateljima u daljinskom plivanju) u svijetu postoji mnogo fizičkog kontakta i to ne samo na okretima kod bova i stanicama za okrjepu. Većina tih fizičkih kontakata je slučajna i nenamjerna. Kod mnogih amaterskih plivača fizički sukobi u profesionalnim utrkama obično su uzrokovani prevelikim brojem plivača i agresivnim plivanjem u malom prostoru. No, postoje i mnogi slučajevi kada dolazi do sukoba, kako u amaterskom i profesionalnom sportu, koji su očito namjerni, a ne vide ih glavni dužnosnici na natjecanju.
Budući da je 'pack swimming' postalo pravilo 1998. godine, profesionalni plivači u daljinskom plivanju često bi izašli van iz međunarodne utrke s crnim očima, velikim razderotinama, slomljenim rebrima, izgrebanim rožnicama, bolnim modricama i drugim ozljedama, kao rezultat nenamjernih i namjernih aktivnosti tijekom plivanja na stazi. Oni plivaju vrlo blizu jedni drugima, i udaraju se međusobno laktovima, koljenima, stopalima, šakama i rukama. Da, to je sve dio igre. Ponekad suci uoče to i djeluju tako da daju samo žuti karton (upozorenje) i crveni karton (diskvalifikacija). No, plivači svejedno izlaze ozlijeđeni . Žrtve nikada neće dobiti priliku da ponovno plivaju, a možda su imali zadnju priliku za bolje pozicioniranje na nekom natjecanju. I, još važnije, sportaši koji namjerno prouzroče crne oči, slomljena rebra, i druge moguće povrede nikada neće biti dugoročno kažnjeni za nesportsko ponašanje.
Na elitnim nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, postoje kvalificirani dužnosnici i suci koji prate natjecanje. Ali što je na natjecanjima na lokalnoj razini? Na velikoj većini utrka, ne postoje dovoljno stručni suci koji nadgledaju sami tijek i većinu prekršaja. Takva velika većina prekršaja koji su možda i nenamjerni uvijek će proći ne samo nekažnjeno, nego i neviđeno i neobjavljeno. ' Ali nisam ga htio.. Nisam ga dobro vidio.. nisam ga mogao izbjeći s te strane..' samo su neki od bezbroj razloga kojima natjecatelji pokušavaju samo na kraju opravdati svoj nesportski čin.

Iako će fizički kontakti uvijek biti dio pojedinih sportskih natjecanja pogotovo plivanja u otvorenim vodama i na bitnim međunarodnim natjecanjima, postoji općeprihvaćeno mišljenje u pravičnom suspendiranju sportaša koji povrijede druge u utrkama, pogotovo kada to rezultira ozljedama koje izravno utječu na plasman same žrtve.

Dan Empfield: When Harry met Javi

Should what happens on the ice, stay on the ice?

Made of sport

2012-01-04T20:10:00.000+01:00

In this video from Asics, reigning Olympic champion Jan Frodeno talks about what it takes to be at the top of the sport. Find the motivation in new season of the 2008 Olympic champion in a few pictures of his daily life, many hours of training to reach the ultimate goal of one day...
Between 1100 and 1200 km of swimming, cycling 15,000 km and 5,000 km on foot ...

If you are professional or just amateur never forget that it's most important thing that you really love your sport and have fun!

A Day in the Life of Jan Frodeno from Gary Perkin on Vimeo.

New Year's race in Varazdin 2012

2012-01-03T20:19:00.000+01:00

Svim čitateljima želim od srca sve najbolje u 2012. godini, dobrog zdravlja i puno pozitivne energije!

Na samom početku godine istrčao sam 34. Novogodišnju utrku u svom rodnom Varaždinu. To mi je bilo 3.puta zaredom da trčim tu utrku i na recimo sportski način ulazim simbolično u novu kalendarsku godinu.Prošle godine je bilo u zadnjih nekoliko godina najviše natjecatelja, ukupno 115 trkača (88 muškaraca i 27 žena), a ove godine i još malo više, ukupno 128 trkača (108 muškaraca i 20 žena). Čudno, jer kad sam se zagrijavao, mislio sam da vidim puno više pripadnica ljepšeg spola na varaždinskom Korzu.
S utrkom sam zadovoljan, iako sam malo odstupio na kraju od zadanog plana trčanja najviše zbog toga, jer posljednji dan u godini je bratov imendan, a u zadnje vrijeme smo rijetko zajedno cijela obitelj. Znao sam već početkom prosinca da nemam nekakve druge posebne planove oko slavlja nove godine tako da sam znao da ću trčati opet ovu lijepu utrku. Inače sam je trčao iz punog treninga, prošli tjedan mi je bio dosta intenzivan i iako je zadnji tjedan u godini jedva sam čekao da započne novi tjedan. U srijedu prije utrke imali smo na plivanju iznenađenje u obliku štopinga na 1000m i iako sam dan ranije plivao 20x100m, iznenadio sam se da plivam još bolje nego prije i da imam brzinu na 1000m kakvu sam u to vrijeme prije 12mjeseci imao otprilike na 750m. Nakon utrke u nedjelju uzeo sam prvi puta u zimskoj bazi puni odmor od 2 dana, a zatim sam se ovaj tjedan orijentirao na brdske treninge i trčao sam lagano 2 dana na Ivanščicu. Zapravo gore do vrha bih brzim tempom hodao (jedan dan preko puta Mrzljak, danas Pionirskim putem), a dolje bih po cesti trčao. U utorak kad sam bio gore, vratio bih se dolje totalno mokar, jer se snijeg topio i bilo je malo opasno za trčanje nizbrdo po ledu, a danas je to bila posve drugačija priča, u kratkim tajicama i na cesti na kojoj je samo zadnji km prije vrha bio malo zaleđen, a ugođaj trčanja je bio kao da trčim u proljeće, a ne na početku prvog mjeseca. Nisam već dugo u jednom tjednu napravio takva dva ugodna brdska treninga, a pogotovo ne zimi.

Triathlon Business

2012-01-02T11:40:00.001+01:00

Dok je triatlon još u razdoblju ranog djetinjstva u odnosu na ostatak sportske zajednice, službena tijela i veliki igrači u svijetu businessa koji su na bilokoji način povezani sa triatlonom nikako ne zaostaju za drugima što se može najbolje vidjeti iz korištenja usluga medija.
Po mnogima je triatlon sport koji je 'underground' ili 'non-mainstream' i upravo u većoj promociji socijalnih medija digitalnog doba vide glavni ključ širenja popularnosti triatlona. Da bi triatlon kao svaki drugi sport dobio zalet u određenoj državi, a posebice danas u Hrvatskoj potrebno mu je bolje ekonomsko zaleđe i snažnije prožimanje sa gospodarstvom i sportskim marketingom, međutim to postići nije tako lako, jer mnogi se unaprijed ograničavaju mišljenjem 'kako samo triatlonci mogu najbolje razumjeti triatlonce'?

Triatlon je već prije nekoliko godina zakoračio u područje sportskog businessa. Sportski marketing je područje u kojem bi sportski praktičari trebali češće tražiti dodatnu stručnu pomoć profesionalaca u afektivnom sportskom marketingu i event menadžmentu, budući da postoji velik broj sportskih organizacija (u širu definiciju ulaze i sportski klubovi) koji se svakodnevno bore kako osigurati dobit i financijski preživjeti u katkad nemilosrdnom i konkurentnom tržištu. Ključno je bolje razumjeti kako i zašto pojedinac donosi odluku o sudjelovanju u određenom sportu ukoliko se želi utjecati na marketinški razvoj sporta i izbjeći nedostatak predviđanja budućnosti u sportskoj industriji, odnosno modernu 'bolest' sportskih organizacija - 'marketing myopia'. Od vitalnog je značenja potreba za boljim razumijevanjem samog sporta i samih natjecatelja, jer tek kad će se cijeniti uloga koju sport ima u današnjem društvu, više će se voditi računa i o potrebi uspješnog sportskog upravljanja.

Dan Empfield (osnivač američkog biciklističkog brenda Quintana Roo) je 2001. godine želio pomoći triatlonu, mladom sportu osnivanjem Triatlonskog industrijskog vijeća (TIC). Nakon što je napustio biciklističku tvrtku 2000. godine otišao je korak dalje pokretanjem web portala slowtwich.com kako bi članovima TIC-a uspješnije proslijedio feedback koji će dobivati od proizvođača, distributera, trgovaca i najvažnije samih triatlonaca. Među važnijim ciljevima TIC-a spominju se vođenje statistike u ekonomiji povezanoj s triatlonom i prikupljanje novca za financiranje projekata (npr. nacionalne američke oglasne sportske kampanje). Imao je jednostavno viziju stvaranja robustne sportske industrije koja će biti od pomoći triatlonsko-amaterskom svijetu te koja će što brže početi s razvijanjem triatlonske sportske industrije - Triathlon Business vodeći se sasvim jednostavnim raison d'etre: 'We're taking our fate into our hands'.

Triathlon America je organizacija koja je osnovana krajem 2010.godine prepoznavši potrebu da se za triatlonsku poslovnu zajednicu stvori i okupi mreža sportske industrije kako bi se što uspješnije osigurale nove poslovne prilike i utjecalo na što efikasnije i inovativnije poslovanje uz smanjene poslovne rizike.
Jednostavno rečeno ako ste obični triatlonac u Americi tj. potrošač onda je vaša 'organizacija' - nacionalni savez, ali ako ste profesionalni triatlonac, proizvođač triatlonske opreme, trener, organizator utrke, davatelj usluga ili predstavnik medija onda je glavna 'organizacija' - Triathlon America.
Krajem veljače 2011. održana je i prva godišnja konferencija posvećena triatlonu i biznisu pod okriljem navedene organizacije. Teško je za povjerovati da u gotovo 30 godina otkada se razvija triatlon, nikada se nisu okupili najvažniji ljudi triatlonskog biznisa u jednoj sobi. Postoje Kona, Olimpijske igre, Interbike, te bezbroj sajmova i utrka kroz godinu, ali ta konferencija je upravo zaslužna da je prvi puta povezala članove USAT i ITU, čelnike Ironman i Rev3, tvrtke poput Tyr, Orca itd.. te ostale trgovce, trenere i stručnjake u sportskom marketingu.
Do nedavno i u Americi nitko nije mogao zamisliti dijalog na temu 'Spajanja i akvizicije u triatlonu' (Mergers and Acquisitions) budući da se s godinama uvriježilo pogrešno mišljenje da zarađivati novac u triatlonu znači da ste zapravo jedna od onih loših osoba. Već davne 1980. godine multinacionalna kompanija Coca Cola uložila je 500.000 $ u triatlon što je zapamćen kao prvi korak ka profesionalizaciji triatlona i ulazak u business. Raspravljalo se i kako da se pokuša izbjeći potencijalne zamke koje donosi npr. jeftinija biciklistička kineska industrija. Mladi, žene i manjine bili su glavne teme dijaloga i istaknute su kao bitna područja potencijalnog rasta u triatlonu. Tako se konkretnije razgovaralo o razvoju nastavnog plana i programa kako bi se što više djece visoke školske dobi djeca upoznalo s triatlonom.

Krajem 2011. godine došlo je do slične inicijative na drugom kraju svijeta u Velikoj Britaniji, poslovna zajednica zainteresirana za prožimanje poslovanja i triatlona osnovala je novo tijelo Triathlon Industry Association , triatlonsko-industrijsko udruženje koje će imati ulogu glavnog partnera za sve zainteresirane proizvođače, distributere i dobavljače. Globalni uspjeh britanskih triatlonaca može zahvaliti i brigom o stvaranju jake ekonomske suradnje sa velikim brojem poslovnih subjekata (>200) uključenih u triatlon.
Ciljevi udruženja su:
- pružanje podrške svojim članovima;
- djelovanje kao središnjeg predstavničkog tijela, zastupajući svoje interese pred medijima, vladom, parlamentom i europskom tržištu i kao forum za razmjenu nekonkurentnih informacija za članove;
- istraživanje, statistika, analize i druge relevantne tržišne informacije;
- bolje umrežavanje i razvoj novih poslovnih mogućnosti;
Središnji događaj u kalendaru udruge biti će godišnje okupljanje, a prvo će biti 24.veljače. Pokretači koji stoje iza ovog projekta su David Townsend (TCR Show), Paul Shanley (urednik Tri247.com) i Gary Roethenbaugh koji će koordinirati, upravljati i uspostaviti udruženjem do prve skupštine novih članova i dioničara. David Townsend je izjavio kako je oduševljen prvim reakcijama iz industrije i brojem prijava do sada te je naglasio kako su mnogi već dugo vrijeme govorili o potrebi razvijanja takvog udruženja kao oblika priznanja zrelosti britanske sportske industrije. Neki od prvih prijavljenih članova su tvrtke Aqua Sphere, Chain Reaction Cycles, Dean Jackson, Orca, Speedo, ZipVit itd, dok će godišnja članarina za zainteresirane poslovne subjekte iznositi 350 £.

'Da li je triatlon stvarno novi golf' upitaju se danas mnogi misleći kako je nekada slično istrčani maraton definirao osobu koja ga je uspjela završiti, a sada je obrnuto kada ljudi počinju definirati maraton.
Naime, ljudi traže neki novi američki san, odnosno obrnuto utječu na stvarnost tako da sve više napuštaju profesionalne karijere da bi postali direktori pojedinih sportskih manifestacija, dok sportaši osjećaju veći stres od registracije na natjecanjima nego od sudjelovanja na njima.
Triatlonske utrke koje su postale brand (M-dot) popunjavaju se natjecateljima sve brže i brže svake godine. U 2007. cijena registracije za Ironman bila je 450$ , 2011. 700 $, dok za Ironman 70,3 2007. 165$ , a sada 275 $.

Sa 2.4 milijarde $ kolektivnog ekonomskog utjecaja u Americi, triatlon više nije sport koji se može samo tako ignorirati.

Ono što upada u oči je činjenica da rast cijena registracija na natjecanjima nije zapravo toliko i povezan s potražnjom potrošača, većine običnih natjecatelja. S očima uprtim prema završetku ciljne linije, mnogi poduzetnici u poslovnom triatlonskom svijetu imaju prave kompetitivne sposobnosti da od malog plamena naprave jaču vatru koja se neće tako lako ugasiti. Kao i većina malih poduzetnika, Vinu Malik strastveno priča o svojim proizvodima; osnivač je Fuel Belt Inc., tvrtke koja proizvodi proizvode za dehidraciju. Isto tako kao dobar triatlonac dijeli jednaku strast prema svom sportu. Spajajući dvije 'discipline' Malik je dio nove ekipe triatlonaca u gospodarskom poslovanju koji uspijevaju ne samo pokrenuti tvrtku, već i doslovno održavati svoj sport na dnevnoj bazi.
'Započeo sam posao jer sam mislio da će Fuel Belt ('pojas s gorivom' - izotoničnim napicima) zaista pomoći sportašima i vjerujem da smo postigli taj cilj', kaže Malik, koji se i sam natječe više od 20 godina te je završio više od 200 triatlona. Malik nije usamljen u obavljanju dvostruke uloge - voditelja poslovanja (poduzetnika) i sportaša. Tvrtkama kao što su Kiwami, Oomph, De Soto Sport, Fast Lane Clothing također upravljaju triatlonci koji su završili desetke Ironmana i triatlona širom svijeta, a istovremeno su napredovali u poslovnom svijetu. Emilio de Soto je znajući točno što je triatloncima potrebno, uspio pokrenuti vlastito poslovanje. Njegova motivacija za izradu triatlonskih odijela je bila da triatlonci prestanu razmišljati o tome što nose na teškim i napornim utrkama, a kad je čuo da malo pomalo prestaju sa žaljenjem zbog nedostatka vrhunskih odijela znao je da je na dobrom putu da napravi uspješan poslovni put.
Nije baš praksa da se neki sport često spominje u poznatom financijskom ili poslovnom časopisu, ali triatlon je npr. u Forbesu prikazan kao savršen sport za poslovne ljude.
Prepreka za ulazak u triatlon ima relativno malo, a uspjeh je uvijek moguć i dostižan. Poslovne koristi kao povećana memorijska snaga, povećanje kapaciteta za rad, sposobnost da se zadrži fokus duže vrijeme, žilavost i izdržljivost su dokazane i od neprocjenjive su vrijednosti. Nije više čudo da toliko uspješnih ljudi ima triatlon.
Triatlon i business izgledaju na prvi pogled kao da su međusobno udaljeni u svjetlosnim godinama, ali stvarno imaju puno više zajedničkog nego što se misli. Možda se netko može zapitati što ima zajedničkog plivanje, biciklizam i trčanje s menadžmentom upravljanja, rastom profita i općenito uspješnim poslovanjem, pa sam ovim tekstom odlučio istaknuti koji su to zapravo interesi koji sve više dijele poslovni svijet i fascinantan svijet multisporta kao što je triatlon.
Kao što se ne treba očekivati od početnika u triatlonu da završi Ironman, slično ne može ni običan radnik odmah napredovati do direktora. Morate se truditi dokazati da posjedujete i razvijate vještine, kvalifikacije i imate motivaciju. Završiti prvi vlastiti triatlon nije toliko raznoliko od uspješnog završetka posla na vlastitom prvom poslovnom projektu, jer će uspjeh u oba područja dati podstrek ka izgrađivanju novih vještina i spremnosti da se uhvate u koštac puno veće prepreke. Svaka tvrtka bez dugoročnog strateškog plana se nalazi bliže padini, a isto vrijedi i za triatlonca bez jasnog plana treninga. Treniranje na slijepo, bez konkretnih ciljeva i zadanih smjernica uvijek će rezultirati negativnim posljedicama (ozljede, izgubljena dobit i izgubljeno vrijeme), a važno je s druge strane znati ostati fokusiran na ciljeve kako bi se željeno poslovanje uskladilo sa početnim planom. Rješavanje malih ciljeva uvijek je vrijedno proslaviti, a business i triatlon može nas učiti kako treba uživati u malim stvarima, ako smo napravili sav dnevni poslovni plan ili napravili jako dobar trening. Slavlje malih uspjeha češće će nas podsjećati da smo zapravo produktivni.
Triatlon je sport koji zahtijeva svoje vrijeme, predanost, prehrambene navike i brojne žrtve. Slično tome, uspjeh u poslovanju zahtijeva entuzijazam za svoj posao i tvrtku, neprestano usavršavanje, istraživanje i širenje vlastitih horizonta. Uspješni poslovni ljudi i triatlonci imaju dar sposobnosti stalnog kretanja prema naprijed i da nikada ne odustaju brzo i lako. Unatoč zastojima (prazna guma ili zastoj na velikom projektu), ili kada je razvoj određene situacije izvan naše kontrole, trebalo bi više činiti što trenutno možemo, a zatim eventualno zastati potrebno vrijeme da se što brže opet nastavi s napretkom.
Tome može posvjedočiti npr. John Jenkins, izvršni direktor financijskog odjela General Electric Co. koji je prošle godine zajedno sa 35 ostalih visoko pozicioniranih poslovnih ljudi u Velikoj Britaniji, sudjelovao na triatlonu u Londonu. Bankari, konzultanti, pravnici i menadžeri činili su 45% ukupnih natjecatelja (14.000), a nakon što je većina završila svoj prvi triatlon u životu, počelo se sve više govoriti o sportu koji u biznisu zauzima mjesto koje pripada golfu.
Jenkins kaže: 'Ukoliko postoji zajednički interes, zašto ne bi sa poslovnim partnerima sjeo i otišao dogovarati poslove vozeći bicikl ili otići lagano trčati nego gledati udaranje loptica ili sjediti na nogometnom stadionu? Zašto ne bi učinio istovremeno nešto malo više aktivnije?'

Triathlon business
Endurance Sportswire
Multisport Research

Zimska cross liga Lužec 2011/12

2011-12-26T17:08:00.001+01:00

Zimska cross liga Lužec je uistinu primjer lige koja privlači svakim kolom sve više novih trkača. Danas je održano 2.kolo koje je zahvaljujući pravim zimskim vremenskim uvjetima opravdalo blagdanski ugođaj. Iako u Varaždinu gotovo da i nema snijega u obližnjem Lužecu pored Novog Marofa na brežuljcima može se vidjeti onaj zimski snježni ugođaj i bijeli Božić. Prošla su dva tjedna od prvog kola kada smo trčali po sunčanom, suhom i dosta toplom vremenu za početak prosinca, a danas smo trčali po snijegu, ledu i blatu, ali na sreću nije bilo prehladno na samom startu. Na prvom kolu je nastupilo 29 trkača, a iako je vrijeme koje je mnogi provode više u krugu obitelji, na startu se okupilo 31 natjecatelja. Drago mi je da polako dolaze i drugi iz varaždinskog kraja podržati društvo iz Biciklističkog kluba Novi Marof koje se zaista trudi oko organizacije i promocije trčanja u sportskom izletištu Lužec.

27.11. 1.kolo - 46:57
26.12. 2.kolo - 47:37 - Rezultati 2.kola Zimske cross lige Lužec
Fotografije

Kona Bike Count

2011-12-21T16:54:00.005+01:00

Svjetsko prvenstvo u ironmanu u Koni na Havajima je i 'neslužbeni' kraj triatlonske sezone. Međutim, Kona također pruža zaposlenima u triatlonskoj industriji priliku da vide na licu mjesta kako se njihovi proizvodi 'nose' protiv konkurencije ili kakvo je barem mišljenje o tim proizvodima u očima najelitnijih triatlonaca na svijetu. Kona Bike Count s godinama je postao najvažniji barometar po kojem se procjenjuje vrijednost određene opreme. Cervelo pokazuje svoju dominaciju već zadnjih 7 godina, a Trek je po broju bicikli na drugom mjestu iako sumnjam da ostali poput Lieta i Dibens upravo voze najjači model Speed Concept 9.9.
Zipp kotači za utrke ponovno su najpopularniji kotači koji su se koristili na biciklima na Havajima u 2011.godini. Najagresivniju promotivnu kampanju ususret svjetskom prvenstvu imala je tvrtka Rudy Project; od 211 aero kaciga većina ih je besplatno podijeljena sportašima koji promoviraju Rudy Project, a uspjeli su se kvalificirati na svjetsko prvenstvo.

Toliki broj biciklističke opreme, a tako malo prostora. Postoje stotine proizvođača bicikla kroz povijest. Sastavljen od nekoliko desetaka zaposlenih ljudi u triatlonskoj industriji, godišnji popis biciklističke opreme u Koni (The annual Kona Bike Count) uključuje bicikle, kotače, sjedala, aerobare, aero kacige, i ostale komponente koje se provjerava dan prije početka najpopularnijeg triatlonskog natjecanja.
Iako je sportski marketing i njegova industrija evoluirao prema dubinskom tržišnom snimanju više proizvoda u više detalja, kao npr. sustav za hidrataciju, duh se nije mnogo promijenio otkako je proces započeo Dan Empfield, jedan od urednika web portala Slowtwitch u 1992. godini (tadašnji vlasnik Quintana Roo). Predstavnici iz raznih odjela u industriji koja se bave sportskim marketingom s naglaskom na triatlon stoje na ulazu u tranziciju i prilikom ulaza natjecatelja u zonu tranzicije bilježe sve što mogu vidjeti u vezi biciklističke opreme kako bi proizvođači dobili feedback o prisutnosti njihovog branda u profesionalnoj triatlonskoj populaciji koja se dolazi natjecati na najpopularnije svjetsko natjecanje u triatlonu.

Ovaj godišnji broj je zapravo samo statistika bike check-in-a za broj od oko 1700 sudionika svake godine na svjetskom prvenstvu u ironmanu. Neispričana priča i bitan detalj koji fali u tim brojevima je koja je prosječna dob natjecatelja koja se vozi po određenom brandu. Osim toga, podaci nisu do kraja pouzdani jer nedostaju npr. hand-made bicikli koju godišnje zauzimaju i do 5% ukupnog broja.

Zipp je na samom vrhu liste proizvođača više od 10 uzastopnih godina. Cervelo je svojom izrađenom taktikom u marketingu dokazao da opstaje iako iz godine u godinu plasira na tržište iste modele. Zašto mijenjati uspješnu politiku u marketingu? Ako okvir ne može biti znatno poboljšan da prosječni biciklist to primjeti, ne moramo ga redizajnirati svake godine uzastopce. Dominacija Cervela je očita posljedica dva glavna faktora - dostupnost i pouzdanost. Riječ o brzim biciklima za dobru cijenu. Model P2C bi možda i trebao dobiti nagradu za životno djelo, npr. 'Honda Civic in triathlon', budući da taj model pruža dobru bazu početne triatlonce a opet dobro dođe za ozbiljnija natjecanja po prihvatljivijoj cijeni od ostalih.

Činjenica da si stalno na vrhu ima svoje polazište u običnoj statistici koja se vodi svake godine ili može biti posljedica nekoliko povezanih razloga. Takve godišnje statističke analize opet treba znati čitati, jer brojevi pored određenog branda ne daju uvijek čistu sliku o vezi između korisnika i trenutno popularnog branda. Naime, mnogi proizvođači po nekom defaultu se pojave visoko na ljestvici. Mnoge velike kompanije su jaki sponzori glavnih momčadi u triatlonu kao npr. Orbea i Ridley sponzoriraju ekipe Timex i Zoot. S obzirom na potrebne rezultatske preduvjete da bi se postalo natjecateljski član takvih ekipa, na kraju sezone mnogo članova takvih ekipa se uspiju kvalificirati na prvenstvo pri čemu i to utječe na veći broj određenih brandova u statistici.
Samo zato što neki proizvod nije na vrhu popisa 'popularnosti' ne znači odmah da i nije među najboljima. Bilo je nekoliko slučajeva u biciklističkoj industriji gdje je jedan biciklistički brand popeo se na ljestvici više samo zato jer su potrošači težili prema onim brandovima koji su tada bili 'nepopularni'. Prije 10 godina Trek se nalazio na samom vrhu, a onda je samo nestao. U to vrijeme je bilo na tržištu prisutno više distributora marke Trek nego što je bilo trgovina sa specijalnim (u to vrijeme) vrlo rijetkim triatlonskim biciklima. Kad se triatlon kao sport u javnosti popularizira tada i triatlonac ima viši stupanj očekivanja od opreme i triatlonske industrije. Tada je nastao novi industrijsko-komercijalni val i mnogi su odjednom odlučili sjesti na novije triatlonske bicikle, za razliku od tada vrlo popularnih Trek cestovnih bicikala. Razlog za rošadu na vrhu najpopularnijih proizvođača biciklističke opreme nije zato jer je Trek prestao proizvoditi dobre bicikle, već zato što su primijenili novu politiku marketinga i nisu se tih godina usredotočili na proizvodnju opreme koja je ubrzo postala hit. Naravno, neki upućeniji u ovu temu možda će primjetiti da ni muški ni ženski pobjednik nije ove godine vozio 180km sa Zipp kotačima. Ovogodišnji svjetski prvak Craig Alexander bio je dugo sponzoriran kao Zippov sportaš i njihov najjači brand ambasador, ali je u međuvremenu potpisao sponzorski ugovor sa Shimano, što također znači da koristi Shimano kotače. Craig bi vjerojatno pobijedio i s drugom markom kotača te njegov osobni rekord i bike split nije se dogodio zbog same promjene kotača koliko je vjerojatnije zbog drukčije pozicije na biciklu i najviše zbog njegovih performansa do kojih je došao najviše pametnim i sistematskim metodama treninga. Bez obzira iz kojih razloga se odlučio nakon dugo vremena za promjenu određenenog branda, njegova pobjeda ima uporište samo u tome što je trenutno jedan od najboljih IM sportaša na svijetu.
Ako su Zipp kotači 'najbolje' i najpopularniji aero kotači u triatlonu, zašto ih onda i nemaju svi najbolji profesionalci? Mnoge tvrtke u sportskoj industriji plate vrhunskom sportašu da predstavlja njihove proizvode i brand. Ako se radi o kompaniji koja plasira na tržište vlastite proizvode, to znači jednostavnije i lakše korištenje njihove opreme. Međutim, Zipp kao proizvođač je davno osmislio svoj marketing i vodstvo se toga drži tako da ne plaća dodatno svojim sportašima da voze proizvode iz tog pogona. Tom politikom se po njihovom mišljenju ostavlja na volju sportašima da biraju između zajamčene potvrde kvalitetne opreme i mogućeg nagradnog fonda na utrkama od korištenja ostale dobre opreme.

Serije utrka u triatlonu - brojne mogućnosti

2011-12-20T07:30:00.001+01:00

Prije točno godinu dana napisao sam ovaj post, a u međuvremenu su dodane nove utrke u pojedinim serijama ili pojedinačne utrke, pa da malo postane opet tema aktualna.

Bliži se 2012., onda još malo i počinje već nova sezona s triatlonskim utrkama. Svake godine ili se uspješno stvori nova serija triatlonskih utrka ili češće se dodaju pojedine nove utrke već postojećim serijama. Neke su tzv. grass roots utrke zbog kojih su i same veće serije utemeljene.
Time triatlon uspješno svake godine izgrađuje svoj imidž globalnog sporta.

1. Eleven Global - Za ovu seriju utrka sam nedavno čuo, i zbog nje sam najvećim dijelom odlučio malo obnoviti ovu temu. Riječ je o seriji olimpijskih triatlona, trenutno postoje 5 utrka, a samo jedna je u Europi, na otoku Sardiniji. Najavljuje je se da se serija širi i s jednom utrkom u Kanadu u nekom popularnom mjestu.
2. Hits Triathlon Series - jedinstvena serija američkih triatlonskih utrka po tome što se utrke održavaju i u čak 5 različitih udaljenosti na svakoj utrci, a početna izrazito skupa startnina 600$ je smanjena na 475$ do kraja ove godine. Prva utrka je bila početkom ovog mjeseca u Palm Springsu što je privuklo mnoge zbog činjenice da se održava u zimskom mjesecu. Budući da serija ima i natjecanje u ironman triatlonu, predviđa se da bi sa svojih 12 dosadašnjih lokacija mogla itekako privući brojne koji su do sada završavali 'službene' ironman utrke.
3. 2575 Triathlon Series - Tu seriju je predstavila kompanija WTC još u listopadu 2010. i pored 5150 serije, označena je brojevima 2575 jer predstavlja sprint distancu triatlona. Ideja je potekla od osnivača popularnog Miami International Triathlona (MIT) i prva utrka je nedavno održana na Floridi (4.prosinca). Na ovim triatlonima potiče se natjecatelje da se ne obaziru većinom na tijek same utrke i kako da je završe, već da i misle o brzini, da se natjeću s pitanjem tko je najbrži na kratkoj dužini triatlona. Serija se planira proširi i na europsko tlo. Chris McCormack je odlučio se natjecati na nekoliko utrka kako bi podržao ideju.
4. Bahrain Triathlon Challenge Series - Serija utrka koja je osnovana kako bi se promovirao triatlon kroz dobrotvorne svrhe za oboljele od raka i autizma u toj državi. Od popularno kraćih triatlona, organizirani su i olimpijski i half ironman triatlon u tri datuma (listopad, studeni i prosinac).
5. TriRock Series - Tvrtka The Competitor Group (CGI) koja vodi američki triatlonski časopis Triathlete i organizira Rock n'roll seriju maratona 12.rujna 2010. uspješno je organizirala TriRock sprint triatlon u San Diegu na koji je privukla više od 1000 natjecatelja. Ubrzo su pokrenute utrke u 4 američka grada s ciljem da spoje natjecanje u triatlonu i zabavu na koncertu s poznatim glazbenicima koji će se održati nakon svake utrke u sprint i u olimpijskom triatlonu.
6. 5150 Triathlon Series - Ova serija je planirala u početnoj 2011. postati najveća serija non-drafting utrka, ali trebat će malo više promocije iako je američko prvenstvo, HyVee triatlon ostao zapamćen po izrazito visokim novčanim nagradama. Nautica New York City Triathlon među najbržima zatvori prijave, a u Europi se planiraju opet održati triatloni u Frankfurtu, Klagenfurtu, Zurichu i u Liverpoolu.
7. TriStar111 Triathlon Series - Najavljeno je da će se uskoro objaviti nekoliko novih destinacija u 2012. i 2013. (ukupno će biti 25 destinacija pored dosadašnjih 14) i potvrditi datum TriStar Madrid s novim T5 formatom (ekipa od 5 triatlonaca s dopuštenim međusobnim draftingom u utrci među članovima iste ekipe). Od novih su već u Cannes i Deauville u Francuskoj, Milton Keynes blizu Londona i nama najbliži Salzkammergut u Austriji s time da se serija planira širiti i na američko tlo. Drugo izdanje utrke TriStar Split
održati će se 27.5.2012.
Uglavnom za sada postoje udaljenosti (222,111,55.5 i 33.3) u ovoj seriji, ali većina triatlona se obično sastoji od 1km plivanja, 100km bicikla i 10km trčanja, duži bicikl i kraće plivanje i trčanje, organizirane tako da bi bile što atraktivnije početnicima i veteranima.
8. The Challenge Family - Ovu seriju su uspješno isprobali mnogi hrvatski triatlonci u 2011. godini, dok su Dejan Patrčević (Copenhagen, Barcelona), Andrej Vištica (Roth) i Željka Šaban (Roth) rušili i hrvatske rekorde. Inače čitatelji najvećeg europskog i njemačkog triatlonskog časopisa glasovali su prvi puta u zadnjih pet godina glasovanja da je Challenge Roth (52.9%) po njima bio najbolja utrka u tekućoj godini, dok petogodišnji neprikosnoveni favorit Hawaii Ironman (24.9%), dok su se na listu među 10 najboljih utrka u svijetu u 2011 uvrstili još Challenge Kraichgau (5.mjesto) i Challenge Cairns (10.mjesto). U 2011. godini održano je ukupno 13 utrka po svijetu, dodane su nove 3 utrke - Fuerteventura half-ironman na Kanarima (1.5.), ironman u francuskom gradu Vichyu (21.8.) koji je ispunio očekivanja baš kao što je i najavljen 'kao vjerojatno novi najljepši ironman u Europi' (plivalo se u lijepom jezeru Alliere, a maraton se trčao kroz sam Vichy; utrku organizira bivši poznati francuski triatlonac Gael Mainard). Organiziran je i nova half ironman utrka (3.7.) u Aarhusu (Danska) kao priprema za ironman u Copenhagenu, a triatlon je bio poseban po tome što se trčalo polumaraton i kroz jedan od najvećih danskih muzeja (ARoS u centru Aarhusa) te se time uspješno spojilo umjetnost i sport - triatlon.
9. Ironman 70.3. Series - Mnoge promjene dogodile su se u popularnoj Ironman 70,3 seriji u 2011. godini. Ironman 70,3 serija se sastojala od 49 utrka triatlon i Ironman Svjetskog prvenstva 70,3 u Las Vegasu. Broj je povećan u odnosu na 2010. godinu za čak 9 utrka. Dodali su 8 novih utrka na Ironman 70,3 kalendar, zamijenili jedan (Geelong - Port Macquarie) i preselili dvije utrke. Ironman 70,3 Kina preseljen je u grad Jixian (svibanj). Od novih, europskih utrka bile su na Mallorci (14.5.), Galway u Irskoj (4.9.),Aix-en Provance u Francuskoj (25.9.) i novi najbliži Ironman 70.3. u Pescari (12.6.). Najnoviji su Ironman 70.3. Lanzarote koji će se održati 10.11.2012 i prvi u povijesti u Norveškoj (Ironman 70.3. Haugesund) koji će se održati 450km od Osla na zapadnoj obali u norveškom gradiću i centru kulture, a Ironman 70.3. Cancun je zamijenio novi, egzotični Ironman 70.3. Cozumel. Pored toga Skandinavija je dobila u 2012. prvi full ironman u Švedskoj u Kalmaru.
10. Castle Triathlon Series - Prva serija utrka koja je odlučila privući što više mlađih natjecatelja i djece organiziravši sama natjecanja uz neke od najljepših dvoraca Velike Britanije i Francuske. Ovi triatloni su jedinstveni jer poznati i rijetko viđeni dvorci otvaraju vrata natjecateljima.

11. TriGrandPrix Triathlon Series - Nova serija pokrenuta 2011. 5 triatlona različitih udaljenosti, a ukupni pobjednik će se proglasiti temeljem sustava bodovanja svih utrka. Triatloni će se održati u Velikoj Britaniji, Irskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Baskiji, olimpijskog formata ili half-ironman utrke. Koliko su ozbiljni organizatori ove serije govori činjenica da 2012. misle organizirati 15 triatlona, a do kraja 2014. ukupno 40 utrka po svijetu.
12. Asics Triathlon Series - Već petu godinu održavaju se 4 utrke (Gava, Barcelona, Tossa de Mar i Salou) koje su sprint i olimpijski triatloni gdje zbog atraktivnosti dolaze i mnogi stranci.
13. One Step Beyond Events - Serija sa 60 utrka trčanja i triatlona, od triatlona većim dijelom kraći triatloni, a onaj najduži je ujedno i najpoznatiji - Outlaw Triathlon.

Sjedinjene Američke Države, Kanada:
1. Amica 19.7. Triathlon Series
2. Revolution3 Triathlon Series
3. Subaru Triathlon Series
4. Gatorade Triathlon Series
5. Trek Women Triathlon Series

Neke nove i uzbudljive triatlonske utrke održane u 2011:
1. Aurlandsfjellet Xtreme Triathlon
Norveška je primila 13.8. triatlonce s novom Aurlandsfjellet Xtreme half-ironman utrkom, koja već sada se u medijima spominje kao "The World's Hardest Half-Ironman". Norveška se već može pohvaliti s jednim od najtežih ironmana u Eidfjordu. Prijave su bile ograničene na samo 125 natjecatelja zbog potencijalnih ekstremnih uvjeta na biciklističkom segmentu i trčanju.
2. ICAN Triathlon Mallorca
Mnogi koriste ovaj španjolski otok za triatlonske bazne pripreme, a sada će se moći otići tamo i na utrku. Otok je dobio 17.9. ironman utrku uz već postojeći half-ironman na kojem je 2010. godine pobijedio Eneko Llanos. Uz ASTROMAD i Extrememan 226 Triathlon (Salou - Costa Daurada, 5.6.), ICAN spada u španjolske ironman distance.

Zimska brdska liga Ivanščica

2011-12-18T14:07:00.003+01:00

Od utrke u Radoboju krajem listopada nisam ništa napisao o treninzima i utrkama.

Uskoro će mi biti već 2 mjeseca od utrke od Radoboju kada sam u tom tjednu počeo lagano sa pripremama za novu sezonu.

27.11. Zimska cross liga Lužec (Novi Marof), 1.kolo - 46:57 (8.9km) - sunčano, suho i toplo
18.12. Zimska brdska liga Ivanščica, 3.kolo - 1:12:20 (10km) - snijeg i led

Ne pišem tako često kao prije, to vrijeme sam odlučio posvetiti treninzima. Pripremni period od skoro 6 mjeseci podijelio sam u mikrocikluse i više nego prije posvećujem vremenu kada je odmor. Na početku sam napravio neke kontrolne intenzivnije treninge u plivanju, trčanju i na trenažeru da bi se znalo kako dalje. Ove zime radim i na kondicijskoj pripremi tako da mi i to uz drukčiji raspored treninga pomaže u razbijanju one monotonije koja se zna javiti tijekom ovog dugog pripremnog razdoblja za novu sezonu.

NBC video of Ironman Hawaii 2011and 2010

2011-12-14T16:10:00.003+01:00

To view and looking back a thousand times..

Triathlon in English - French - Croatian Dictionary of Olympic and Paraolympic Sports

2011-12-13T21:00:00.003+01:00

Reading is to the mind what exercise is to the body. ~Richard Steele 1710.

One of the best, modern and most addicting endurance sports consisting of swimming, cycling, and running all at varying degrees of distances in new dictionary!
English - French - Croatian Dictionary of Olympic and Paraolympic Sports, 2011. - author Ljiljana Ujlaki Šubić

Triatlonci ne samo da svakodnevno treniraju, već i puno čitaju i proučavaju knjige i različite časopise.
Prije gotovo godinu dana sam najavio novu knjigu - rječnik koji ima veliku vrijednost za sportaše, sportske djelatnike i sportske novinare, a tek danas sam imao prilike rječnik imati u rukama.
Na nedavno održanom Interliberu (sajmu knjiga u Zagrebu) u utorak, 8. studenog 2011. predstavljen je Rječnik olimpijskih i paraolimpijskih športova autorice Ljiljane Ujlaki Šubić.

Handlebars add-on? Ajout de guidon? Danas možete pogledati hrvatski prijevod ovdje...

Englesko - francusko - hrvatski rječnik olimpijskih i paraolimpijskih športova (dakle trojezični rječnik) je novi rječnik koji sadržava 14 544 termina iz 30 olimpijskih športova, 509 općih športskih termina, 500 termina iz paraolimpijskih športova paralelno na 3 jezika. Radi bržeg nalaženja termina u pojedinom jeziku, na kraju se nalazi indeks za svaki od 3 jezika. Unutar svakog športa obrađene su grupe termina koje pokrivaju discipline, opremu, pravila i suđenje te tehnike i taktike.

Triatlon je smješten po abecednom redu olimpijskih sportova između tenisa i taekwondoa (str. 318. - 326.) i termini su podijeljeni redom po športovima od kojih se triatlon sastoji (plivanje, biciklizam i trčanje) iako su biciklizam i plivanje posebno također zastupljeni. Budući da je paratriatlon u vrijeme pisanja rječnika postao paraolimpijski sport nije zastupljen u kategoriji paraolimpijskih sportova (atletika, boćanje, biciklizam, jahanje, goalball, dizanje utega, džudo, jedrenje, košarka u kolicima, mačevanje u kolicima, nogomet (pet igrača), nogomet (sedam igrača), plivanje, ragbi u kolicima, sjedeća odbojka, stolni tenis, strjeličarstvo, strjeljaštvo, tenis u kolicima i veslanje).

Športski termini na engleskome i francuskome, službenim jezicima Olimpijskih igara, kao i koncepcija preuzeti su iz Englesko-francusko-grčkog rječnika, izrađenog u Nacionalnom institutu za šport i tjelesni odgoj u Francuskoj. Francusko izdanje rječnika pripremljeno je ozbiljno i stručno, a u izradi su sudjelovala ili su je poduprla brojna tijela zadužena za državna, terminološka i športska pitanja. U želji da se na jednome mjestu nađu i hrvatski športski termini te da uz rješavanje praktične potrebe športskih djelatnika pridonese i standardizaciji hrvatske športske terminologije, Školska knjiga okupila je jezične i športske stručnjake te priredila navedeni rječnik.

Ljiljana Ujlaki - Šubić, voditeljica Odjela za međunarodnu suradnju Hrvatskog olimpijskog odbora, glavna je prevoditeljica i priređivačica hrvatskog dijela rječnika.
Cijena rječnika je 349 kuna (970 str.)

English - French - Greek Dictionary
Triathlon Glossary

First sponsoring partner - Compressport

2011-12-03T16:03:00.011+01:00

We all know the body takes a battering when training and racing and recovering after hard sessions is just as important as the sessions itself!
Last year I wrote here text on croatian language 'Can Compression socks help triathletes?'

I'm very pleased to announce and I'm looking forward to work in long future with my first sponsoring partner in triathlon career and sporting journey, Compressport , a well-known and excellent Swiss brand.

The Compressport label was founded in 2008. and has already become market leader in the field of compression products thanks to its special technical features, extraordinary design and the outstanding quality of its product range. A number of top triathletes who I admired were sporting their products while racing and recovering post race. As world leaders in sports compression tecnology, Compressport co-operates closely with a team of athletes and physicians in order to meet the athletes' requirements as regards compression, endurance and recovery.

Compression gear is the latest revelation in aiding recovery pre/post training and racing. The theory behind compression wear is that applying pressure to a muscle such as the calf accelerates blood flow and gets more oxygen to the working muscles. This increased flow is said to improve lactic acid clearance and help you work harder for longer. The same may be true post-exercise, with increased muscular blood flow delaying or minimising soreness.

In recent years compression has become a key element in an athlete's preparation and racing and for me personally is something that has positively impacted on the way in which I raced.

I'll use my new Compressport products after training sessions to recover much more quickly and reduce impact, preventing injury and muscle fatigue.

Special thanks to Eric Rosant, managing director of Compressport Germany!

To see the full range and get yours Compressport products check out the web link below:

eStore Compressport
Compressport.de

Prošle godine pisao sam na blogu o tome mogu li kompresijske čarape pomoći triatloncima?

Godinu dana poslije sam uspio ostvariti prvi puta sponzorsku suradnju i to sa jednim od europskih lidera u proizvodnji kompresijskih čarapa za sportaše, tvrtkom Compressport, osnovanom 2008. godine u Švicarskoj. Sjedište tvrtke je u Ženevi, proizvodna linija je pokrenuta u Francuskoj, a veći dio proizvodnje je smješteno u Češku. Compressport neprestano raste na tržištu sportske opreme i kroz uspješnu politiku sportskog marketinga već je prošle godine na Svjetskom prvenstvu u ironmanu na Havajima bio 2. najpopularniji kompresijski brand kod natjecatelja iza prvoplasiranog 2XU. Chrissie Wellington, Tim Berkel i Marcel Zamora pripadaju zajednici od 500 profesionalnih sportaša koji na svojim nogama nose švicarske kompresijske čarape. Sljedeće tri godine biti će ekskluzivni partner utrkama Challenge serije u Rothu i Kraichgau.

Imajući ih na nogama možda neću biti brži, ali ću više voditi računa o odmoru i opuštanju kad nisam u pogonu!

Contador pred Športskim arbitražnim sudom

2011-11-21T21:48:00.009+01:00

Početkom veljače sportski urednik New York Timesa napisao je tragikomičan članak kako je došlo vrijeme da je potrebno prvo završiti pravni fakultet i razumjeti zakone da bi se moglo biti istinskim ljubiteljem sporta i navijati za svoj omiljeni klub. Preporučavam vam da kao uvod i radi zabave pročitate taj članak - It takes a law degree to be a sports fan these days

Biciklizam je jedan od rijetkih globalno prihvaćenih športova u kojemu gotovo niti jedno natjecanje ne može proći bez nekog dopinškog skandala.Iako neki kritičari kažu da Tour de France nije nimalo 'čist', a te svoje tvrdnje potkrepljuju samim načinom provođenja postupka testiranja, Svjetska antidopinška agencija (WADA) je optimistična i vjeruje da je biciklizam započeo pobjednički pohod u borbi protiv dopinga.

Jedan od najvećih slučajeva s dopingom u posljednjih nekoliko godina opet je postao aktualna tema sportskih i pravnih vijesti. Je li Alberto Contador pao na doping testu i bio pozitivan na klenbuterol za vrijeme održavanja Tour de France-a 2010. godine zbog kontaminiranog odreska kupljenog u Španjolskoj? Je li uopće moguće postaviti jasnu ravnotežu odnosa između trostrukog pobjednika najpoznatije biciklističke etapne utrke na svijetu i pitanja integriteta anti-dopinških pravila na drugoj strani? Obje strane će braniti svoja stajališta pravnim putem na Športskom arbitražnom sudu u Lausennei, a ročište bi trebalo završiti u četvrtak poslijepodne. S obzirom na pravnu i znanstvenu složenost predmeta, donošenje presude se ne očekuje do siječnja 2012.

Klenbuterol se trenutno nalazi na WADA-inom Popisu zabranjenih sredstva i za njega ne postoji tzv. dozvoljena granica, tj. prihvatljiva razina za tu supstanciju, a koristi se za smanjenje tjelesnih masnoća i poboljšanje aerobnog kapaciteta. Krajem rujna WADA je ažurirala Popis zabranjenih sredstava koji će stupiti na snagu 1. siječnja iduće godine. Status klenbuterola, jedne od 'najpopularnijih' dopinških tvari, nije promijenjen.

Contadora zastupa veliki i cijenjeni pravni tim koji će zauzeti stajalište kako bi trebao biti oslobođen optužbe, jer nije znao da nije smio jesti meso koje potječe od ilegalne prerade iz njegove rodne Španjolske ili je kontaminirano pri samom uvozu. U timu koji će zastupati Contadora nalaze se Vivian James (anti-doping stručnjak iz Velike Britanije), amerikanac Paul Scott (vodio je testiranje programa za biciklističku momčad), Giuseppe Banfi (talijanski krvni analitičar i statističar za posao čitanja UCI-jevih bioloških putovnica - glavnog oružja u biciklizmu protiv dopinga zbog čega se taj sport toliko u današnje vrijeme diskreditira).i Louis Rovner (američki ekspert za detektore laži). Podsjetimo se, 2004. godine odvjetnici Marion Jones predstavili su američkim dužnosnicima za anti-doping rezultate poligrafskog testa u kojem je atletičarka demantirala da je uzimala doping kako bi povećala performanse. Kasnije je ipak priznala kada se otvorio zloglasni slučaj BALCO kako je uzela doping i pored javne osramoćenosti, osuđena je i na kaznu zatvora za krivokletstvo.

Istodobno Međunarodna biciklistička federacija i Svjetska antidopinška agencija pokušati će dokazivati tijekom četverodnevne rasprave da je crveno meso posve bilo legalno. Raspravljati će se da je kontaminacija najmanje moguće i vjerojatno objašnjenje da je u mokraći nađen anabolični uzorak i da je zabranjenom transfuzijom krvi tvar vraćena u njegovo tijelo u vrijeme kada je bio četiri etape udaljen od pobjede u Parizu.

U početku se čulo iz Contadoreovog stožera da je zabranjenu supstanciju u organizam mogao unijeti jedino prehranom, a kako se radi o prisutnosti manje količine mora se isključiti namjera svjesnog uzimanja. David Howman (tadašnji predsjednik WADA-e) je tada izjavio: 'Činjenica je da je laboratorij ovo otkrio. Klenbuterol je u opticaju već 20 ili 30 godina, dakle, nije riječ ni o čemu novom.' No, osim činjenice da bi Contarodova obrana 'mesom' mogla biti odbačena, rezultati ispitivanja Contadorovog uzorka urina pokazali su abnormalno visoke vrijednosti udjela plastičnih čestica (neke indicije da se vrlo vjerojatno radilo o krvnom dopingu koji je zabranjen, jer se krv skladišti u vrećicama izrađenim od tzv. 'medicinske plastike' koja ima specifičan kemijski sastav). Prof. Gerard Dine (hematolog i generalni direktor Instituta Biotechnologique de Troyes, rekao je kako je mogao imati koristi od korištenja klenbuterola, mogao ga je uzimati u razdoblju intenzivnog treniranja kada nije bilo dopinških testiranja, te kasnije zamijeniti krv s klenbuterolom s krvi bez klenbuterola - koju opet kasnije može vratiti.

Ukoliko Contadora proglase krivim za doping, očekuje ga najmanje dvije godine suspenzije i biti će mu oduzeti naslov iz 2010. kao i njegov naslov sa druge utrke Giro d'Italia koju je osvojio ove godine. Inače,
Upravni odbor Međunarodnog biciklističkog saveza (UCI) odobrio je 1.srpnja mjere koje će spriječiti bilo koga tko je prekršio antidopinško pravilo u biciklističkom športu da bude zaposlen u istom tom športu. Tada je i potvrdio odredbu prema kojoj će po novome momčadi biti odgovorne za ukupne troškove nastale dopinškim slučajem, a ne kao što je troškove do sad snosio UCI.

Dvadesetosmogodišnji španjolski biciklist izjavio je kako mirno čeka svoje skoro suđenje i da se u biti više priprema oko svadbe sa svojom dugogodišnjom djevojkom krajem ovog mjeseca. U prilog njegovoj mirnoći očito je i oslobađajuća odluka disciplinskog suda španjolskog biciklističkog saveza u veljači i stav većine javnog mnijenja u domovini koja je stala na njegovu stranu. Izjavio je da se u svijetlu novih znanstvenih dostignuća dopinška pravila doimaju zastarjelima i rezolutno tvrdi da ta minimalna količina klenbuterola nije mu mogla dati nikakvu prednost u natjecanju, niti je svjesno uzeta. WADA je odbacila njegove tvrdnje o tome da količine pronađene u njegovom tijelu nisu dovoljne da mu pomognu poboljšati športsku izvedbu.

Još jedna Contadorova 'pobjeda' mogla bi stvarno uzdrmati osnovne temelje i rad agencije koja kao policija traži 'kradljivce' kojima je stručnost varanje sportskih pravila. Inače prema Svjetskom antidopinškom kodeksu, sportaši koji budu pozitivni na testu zbog tvari kao što je klenbuterol, optuženi su za doping zbog objektivne odgovornosti, osim ako mogu dokazati način kojim je tvar ušla u njihovo tijelo. Međutim, sigurno se sadržaja na večernjem tanjuru Contador ne može sjetiti.

Vodeći američki odvjetnik za slučajeve s dopingom Howard Jacobs (tko je čitao moj post o krizi u svijetu s dopingom.. možda mu je ostalo u sjećanju, jer Jacobs je 'spasio' Meritta) izjavio je kako je poanta u predmetu što će teret dokazivanja biti na Contadoru. Dakle, on mora dokazati i uvjeriti sud odakle se stvorio klenbuterol. WADA kao glavnog svjedoka ima mesara koji je navodno prodao govedinu prijatelju slavnog biciklista. Pozvan je kao svjedok i predstavnik španjolskih proizvođača mesa (ASOPROVAC), čiji je integritet po nekima upitan. Bivši timski kolege Contadora koji su također jeli govedinu, ali nisu testirani na Touru će svjedočiti. Talijanski biciklist, Paolo Tiralongo je izjavio: 'Alberto je moj prijatelj i zamolio me da svjedočim tako da ću doći i ispričati ću svoju verziju onoga što se dogodilo'.
Generalni tajnik Športskog arbitražnog suda (CAS), Matthieu Reeb je izjavio kako se očekuje da će biti pozvano 20 vještaka u predmetu koji sadrži dokumente u iznosu od više od 4000 stranica. Očekuje se da će svjedočenje Contadora početi već sutra i da će biti unakrsno ispitivan. Kvaliteta ispitivanja biti će od odlučne važnosti, jer po mnogima nema unaprijed jasnih naznaka u kojem smjeru bi se predmet kretao.

Prva osoba koja je obrađivala predmet bio je Juan Carlos Castano (predsjednik španjolskog biciklističkog saveza) i španjolska nezavisna anti-dopinška agencija savjetovala je disciplinski sud da se Contador suspendira na godinu dana. Dva tjedna kasnije i nakon što je španjolski premijer Jose Luiz Rodriguez Zapatero na Twitteru napisao kako nema razloga za sankcije, Contador je oslobođen. Disciplinska komisija Španjolskog biciklističkog saveza (RFEC) prvotno je predložila jednogodišnju suspenziju, ali ga je na kraju oslobodila. WADA i UCI su naravno uložili žalbu na odluku i tražili su da se odluka temelji na sportskom zakonu. Contadorov odvjetnik, Andy Ramos tada je izjavio kako postoji klauzula koja ga oslobađa od odgovornosti ako može dokazati da nije bilo namjernog zanemarivanja dopinških pravila. Od prvog dana to je bio ključ obrane i sva se obrana temeljila na tome.

Slučaj se zakomplicirao kada se počelo govoriti o zaraženom mesu i uspjehu mnogih dosadašnjih sportaša koji su se obranili isticanjem kontaminacije kao uzroka na natjecanjima u zemljama gdje je općepoznato da mnogi poljoprivrednici u uzgoju stoke dodaju klenbuterol. Čak je i sama WADA prošlog mjesec prihvatila tu obranu sa uloženom žalbom u predmetu petero meksičkih nogometaša, međutim bilo je nemoguće suprotno očekivati budući da je FIFA demonstrirala kako je više od stotinu igrača na nedavnom SP -17god. jelo kontaminiranu meksičku hranu. FIFA je u nekim slučajevima u labatoriju u Njemačkoj pronašla istu nisku razinu klenbuterola (-50 piktograma) kao što u Contadorovom slučaju. Količina koja je dovela do nepovoljnog nalaza na anabolički agens klenbuterol bila 400 puta manja od one koju Svjetska antidopinška agencija propisuje kao potrebnu za otkrivanje. Ukoliko se radi o tako niskim razinama, problem je često razlikovati kontaminaciju i doping. Dužnosnici WADA-e odbili su komentirati nedavni slučaj FIFA-e, pri čemu možemo zaključiti da im je pravna strategija nejasna.
Jedna mogućnost mogla bi biti da tvrde da se Contador ipak koristio ilegalnom transfuzijom krvi nakon 16 etape kao poticaj za napornu 17. etapu koja je završila na vrhu Tourmalet. Contador je na vodio sa samo 8 sek. ispred dotada eventualno drugoplasiranog Andy Schlecka iz Luksemburga tijekom dana odmora. Tako bi povećao vodstvo na 39 sek. u 19., kronometarskoj etapi, dan prije pobjede u Parizu.

Pat McQuaid (predsjednik UCI) izjavio je kako su obje sukobljene strane mišljenja da nakon što je slučaj zakazan za lipanj pa dva puta odgođen da je već bitno vrijeme izgubljeno. Mnogo je komentara, ali vjerojatno će se većina složiti da je doping slučaj postao čisto pravni slučaj. Nekoliko svjetski poznatih pravnih tvrtki rade na tom slučaju i teoretičari su stava da će pravni menadžment nastojati dokazati tezu kako je Contador bio 'zadovoljan' sa svojim tijelom i sposobnostima.

Na kraju samo za usporedbu sa slučajem Contadora, Davida Clingera, bivšeg biciklistu momčadi US Postal Service-a, Festine i Rock Racinga, Američka antidopinška agencija (USADA) kaznila je doživotnom suspenzijom nakon što je i drugi put u karijeri bio pozitivan na doping i to upravo na klenbuterol.

Smatra se da su u posljednjih nekoliko godina dopinška sredstva su stekla 'popularnost' kod krijumčara i da je švercanje tim sredstvima postalo unosnije od švercanja heroinom. Športske organizacije, nažalost, često nemaju niti iskustva niti mogućnosti, ili pravne nadležnosti da se same bore s tom opasnošću. Iz tog razloga početkom godine na Športskom forumu u Budimpešti predsjednik WADA-e je govorio i o potrebi osnivanja Svjetske antikorupcijske agencije ('World Sports Integrity Agency - WSIA') koja bi se bavila pitanjima korupcije u športu; od namještanja utakmica, podmićivanja pa do istraživanja korupcije unutar športskih institucija, budući da se misli da isti ljudi koji se bave trgovinom steroida i potiču športaše da varaju pomoću dopinga, sudjeluju i u nezakonitom klađenju.

World day of remembrance for road traffic victims

2011-11-20T19:20:00.000+01:00

Danas se obilježava Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa.

U organizaciji nevladinih udruga (ujedinjenih u FEVR - Europsku federaciju žrtava prometa) počeo se obilježavati u Velikoj Britaniji od 1993. godine, a UN je 2005. godine donio Rezoluciju kojom se pozivaju vlade svih zemalja da, na nacionalnom nivou, obilježe taj dan treću nedjelju u studenom.
U organizaciji 'Udruge obitelji osoba stradalih u prometu' i u Republici Hrvatskoj obilježava se već petu godinu za redom.
Skupština UN-a usvojila je tekst o proglašenju Desetljeća djelovanja za sigurnost cestovnog prometa (2011.-2020.), s ciljem smanjenja smrtnosti i ozljeđivanja koje su posljedica prometnih nesreća.
Od 1990. do 2011. u Hrvatskoj je u cestovnom prometu smrtno stradalo 15.261, dok je umrlo od posljedica nesreće 2.000 osoba. Teško ozlijeđeno je više od 200.000, a lakše ozlijeđeno milijun ljudi.
Prometnim nesrećama uništavaju se obitelji i prekidaju mladi životi; one su glavni uzrok smrtnosti osoba između 15. i 29. godine.

Izbjegavanjem brze vožnje, vožnje pod utjecajem alkohola i korištenja mobitela u vožnji možemo puno nesreća spriječiti. Koristite uvijek u vožnji sigurnosne pojaseve, kacige i zaštitnu opremu za djecu!

Make Roads Safe - The Campaign for Global Road Safety

Borba protiv dopinga ulazi u globalnu krizu?

2011-11-19T22:25:00.002+01:00

Nedavno je predsjednik Britanskog olimpijskog odbora (BOA), Colin Moynihan na konferenciji u Sydneyu oštrim riječima napao Svjetsku antidopinšku agenciju (WADA) kako globalna borba protiv dopinga ulazi u mračno razdoblje, jer je očiti neuspjeh provođenja sankcija prema prekršiteljima antidopinških pravila i da sankcije nisu bile tako slabe još od doba Hladnog rata.
Moynihan (bivši ministar sporta koji danas sjedi u House of Lords) je izjavio kako samo 59 od 204 nacionalnih olimpijskih odbora djeluje u skladu s WADA-inim pravilima za borbu protiv dopinga, te da za provedbu zakona agencije nije toliko ključna uloga WADA-e, već da najveći dio posla su obavili upravo nacionalni odbori u otkrivanju i razbijanju velikih dopinških afera i procesuiranju slučajeva (npr.BALCO skandal). Spomenuo je i da su se u kratkoj povijesti WADA-e već mnogi sportaši poput Marion Jones izrugali pravilima i da je potrebna hitna i neovisna revizija agencije za dobrobit međunarodnog sporta. Kritizirao je nepotrebno trošenje milijunskog proračuna umjesto da se prekine sa popustljivošću kaznene politike koja se očituje u smanjenim kaznama (samo 2 godine suspenzije za prvo kažnjavanje za doping umjesto strože kazne od 4 godine kako bi se izbjegao 'Meritt slučaj'). Kao što pravnici i liječnici mogu biti kažnjeni za najteža kaznena djela, i nikada poslije ne smiju obavljati svoju praksi, tako bi po Moynihanu slično trebala postojati i najteža moguća osuda za varanje u sportu.
Izjava je značajna jer je to jedan od najtežih verbalnih napada ikad pokrenut od strane višeg olimpijskog odbora protiv WADA-e, koja je osnovana u listopadu 1999. godine da se svijet ujedini u borbi protiv dopinga u sportu poštujući pravila i sankcije antidopinške politike.
Naime, čemu postoje pravila kada netko uzima strogo zabranjene supstance, zatim dobije samo privremenu suspenziju i svejedno može i dalje sudjelovati na Olimpijskim igrama u Londonu?
Američki atletičar, olimpijski pobjednik i svjetski prvak Lashawn Meritt moći će trčati u Londonu nakon što je uspješno uložio žalbu nakon što je uhvaćen u prekršaju. Prvotno je Meritt bio kažnjen po trenutnim pravilima WADA-e zabranom nastupanja 2 godine, budući da je bio pozitivan na zabranjene steroide (DHEA - anabolični steroid dehidroepiandosteron i pregnenolon) na tri uzastopne dopinške kontrole, u listopadu i prosincu 2009., te u siječnju 2010 godine. Prisjetimo se kako je tada izjavio: 'Teško mi je prihvatiti da sam pao na dopinškoj kontroli zbog preparata kojeg sam koristio iz osobnih razloga. Nadam se da će mi obitelj, prijatelji i sponzori oprostiti zbog ove glupe pogreške. Sram me je i nikakva eventualna kazna neće biti gora od toga što trenutno osjećam.' Suspendiran je na razdoblje od 21 mjesec koje je isteklo u srpnju ove godine, međutim donedavno je pravilo 45. Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO-a) zabranjivalo natjecanje na sljedećim olimpijskim igrama svim sportašima kažnjenim suspenzijom dužom od 6 mjeseci, čak i ako im je suspenzija odavno istekla.
Isprva je izgledalo malo vjerojatno da će Merrittova 'isprika' - da nije bio svjestan da proizvod koji koristi sadrži steroid DHEA - biti mu od pomoći da izbjegne suspenziju. Razlog tomu leži u vrlo jasnom antidopinškom pravilu - o osobnoj odgovornosti športaša koje kaže da je svaki športaš osobno odgovoran za sve ono što unaša u svoje tijelo.
Na spomenuto pravilo 45. Merittov odvjetnik Howard Jacobs je sastavio i uložio žalbu oslanjajući se na 'izvanredne olakotne okolnosti' (mitigating circumstances), odnosno činjenicu da zabranjeno sredstvo nije uzimao zbog poboljšanja svojih trkačkih sposobnosti, već iz 'osobnih razloga'!? Njegov odvjetnik, u priopćenju je tvrdio da su pozitivni testovi rezultat toga što je Merritt koristio pripravak 'za povećanje muškosti' (za potenciju i izdržljivost op.a.) koji se bez recepta može kupiti u ljekarni (kontroverzni pripravak ExtenZe). Doug Logan, izvršni direktor USA Track & Field, kazao je kako je Meritt svojim sebičnim djelima učinio štetu američkim nacionalnim naporima da se bori protiv pošasti droga za poboljšanje izvedbe u atletici. Kasnije se nakon odluke američkog atletskog saveza (USATF) mogao natjecati na Svjetskom prvenstvu u kolovozu u Daeguju (Južna Koreja), usprkos što se nije natjecao na državnom prvenstvu SAD-a, što je kvalifikacija za uključivanje u momčad!? Amerikanci su napravili iznimku u njegovom slučaju, jer je Merritt je bio član štafete 4x400m koja je osvojila zlato..

Iako je Vijeće američke arbitražne udruge (The American Arbitration Association panel) zastupalo pravno mišljenje da postoji mogućnost da Merritt ipak nastupi na Olimpijskim igrama, MOO ih nije ozbiljno shvaćao, navodeći da 'pravilo iz Osake' vrlo jasno, definirano i nedvojbeno kaže da onaj športaš koji je suspendiran na duže od 6mj. ne može se natjecati na idućim OI. MOO i Američki olimpijski odbor (USOC) zajednički su zatražili od Športskog arbitražnog suda (CAS) da 'rasvijetli' sve kontroverze oko ovog MOO-ovog dopinškog pravila koje u športskom svijetu 'diže prašinu' sve od njegovog donošenja prije Igara u Pekingu 2008. godine. MOO drži da je ovo pravilo neophodno kako bi se s Olimpijskih igara udaljili svi oni športaši koji su prekršili antidopiška pravila i da to pravilo ne služi kao kazna već kao pravilo kojim se određuje tko zadovoljava uvjete za nastup na OI. S druge pak strane, kritičari (USOC) tog 'pravila iz Osake', uvedenog 1992. godine, naglašavaju da je to nepravedno kažnjavanje športaša jer na taj način dvaput plaćaju za isti prekršaj.
Cijela športska javnost nestrpljivo je iščekivala odluku Športskog arbitražnog suda do objave presude 6.listopada nakon što je suđenje jednom u rujnu odgođeno. CAS je poništio pravilo 45. i proglasio ga nevažećim uz obrazloženje da je ono u nesuglasju sa samom Olimpijskom poveljom i WADA-inim Kodeksom. Moynihan je komentirao odluku da je došlo vrijeme kada pravne tehnike mogu pomoći moralnoj bezkrupuloznosti te da će odlukom Športskog arbitražnog suda osuđeni prekršitelji dopinga biti u mogućnosti 'kupiti' upad bez ulaznice na Olimpijske igre.
Osim Amerikanaca, CAS-ova bi odluka sada mogla blagonaklono djelovati i prema sportašima zemlje domaćina predstojećih Igara kao što su sprinter Dwain Chambers (bivši europski prvak na 100m koji je uhvaćen u BALCO skandalu i služi dvogodišnju suspenziju i ne ispunjava uvjete za britansku reprezentaciju) i biciklist David Millar, kojima je MOO ranije već zabranio nastup postupajući u skladu pravilom 45.

Istodobno je krenulo međusobno optuživanje, jer se i Britanski olimpijski odbor našao pod velikim pritiskom Svjetske antidopinške agencije (WADA) na čelu s predsjednikom Johnom Faheyom koja ga 'poziva' da promjeni pravilnik po kojemu je svaki športaš koji je uhvaćen u dopingiranju doživotno suspendiran od olimpijskih natjecanja za britanski tim. BOA-ino pravilo koje 'osvjedočenim' dopingašima doživotno brani nastup za britansku olimpijsku momčad podijelilo je mišljenje britanske, ali i svjetske športske javnosti. Neke od britanskih športskih legendi poput Lorda Coea zagovaraju doživotnu zabranu, dok jedan od ponajboljih svjetskih troskokaša u povijesti tog športa, Jonathan Edwards, oštro se protivi takvom drakonskom pravilniku. Takvo WADA-ino mišljenje baš i ne dijele viši dužnosnici MOO-a. Viši je dužnosnik MOO-a, Denis Oswald, izjavio da podupire BOA-ino legitimno pravo da sama odluči o tome tko se smije kandidirati za njen tim. Moynihan smatra da je BOA-ino pravilo u skladu s britanskim i EU zakonima te da jasno razlikuje nenamjerno i namjerno uzimanje dopinga, tim pravilima je obuhvaćeno više od 90% britanskih sportaša i za sve postoji jednaki žalbeni proces.

Iako BOA nema nadležnosti nad američkim sportašima, slučaj Meritt je obnovio pritisak na WADU da promijeni svoju politiku obrazlažući pritisak kako olimpijske vrijednosti trebaju prepoznati svojim sankcijama ljudsku slabost, znati i za mogućnost oproštanja i otkupljenja, ali da opet treba postojati i ne smije se zanemarivati jasno poštivanje pravosudnog sustava i mogućnost njegove reforme. Isto tako trebalo bi si postaviti pitanje koja bi bila svrha potpunog oprosta sportaša koji je selektivnim odabirom natjecatelja svjesno prekršio pravila odbijanjem provođenja testiranja? U današnje vrijeme ni mala djeca više naivno ne vjeruju da će jednom uhvaćeni sportaš u dopingu zauvijek prestati npr. uzimati hormon rasta i pokušati ponovno s drugim zabranjenim sredstvima.
Uvijek će postojati suprotstavljene strane, jedni će zastupati stranu dopingiranih sportaša kako ipak zaslužuju drugu priliku, a drugi poput Moynihana će kritizirati takvo mišljenje jer po njemu ostali, čisti sportaši na neki način pate i gube svoju priliku.

CAS 2011/O/2422 USOC v. IOC

Triatlonka suspendirana na 8 mjeseci zbog pseudoefedrina - Kanadski centar za etiku u sportu (CCES) objavio je krajem rujna da je kanadska triatlonka uzela zabranjeni stimulans. Pogledaj u kojem lijeku se nalazi: link - Pseudoefedrin djeluje na sluznicu čime smanjuje curenje iz nosa, povećava prohodnost dišnih putova te olakšava disanje. Klasificiran na listi WADA-e kao 'specified substance', zabranjen u natjecanju.
Prema pravilima kanadskog anti-doping programa (CADP), sportaš koji je uhvaćen u prvom prekršaju koji uključuje uzimanje 'specified substance' može tražiti smanjenje sankcije i do same opomene. U ovom slučaju triatlonka se odrekla svojeg prava na suđenje i prihvatila sankciju koja uključuje zabranu sudjelovanja u bilokojem svojstvu sa svim sportašima, potpisnicima anti-doping programa kao i zabranu trening obuke sa članovima vlastitog tima u zabranjenom periodu.
Kanadski centar za etiku u sportu je nezavisna, nacionalna, neprofitna organizacija svjesna da istinski sport može napraviti veliku razliku za pojedince i zajednicu. Svojim načelima i pravilima štiti integritet sporta od negativnih opasnosti, dopinga i drugih neetičnih ponašanja i zalaže se za sport koji je pošten, siguran i otvoren za sve.

Panic Attack in a Triathlon Swim

2011-11-18T06:40:00.001+01:00

Prošli mjesec sam napisao post o nesrećama koje se događaju na plivanju tijekom triatlonskih natjecanja: Mogući uzroci smrtnih slučajeva triatlonaca tijekom plivanja.

Iz tog razloga stupio sam u kontakt sa Davidom Brownom, liječnikom, triatloncem i novinarom Washington Posta koji je nedavno napisao članak koji je pobudio jako veliko zanimanje čitatelja: 'Deaths in triathlons may not be so mysterious; panic attacks may be to blame'.

Gospodin Brown je bio vrlo ljubazan i s velikim interesom očekuje i od hrvatskih triatlonaca i sportaša pomoć, povratnu informaciju i komentare u vezi iskustva s tzv. paničnim napadom ili sličnim neugodnim iskustvima koji bi mu mogli pomoći u znanstvenom medicinskom istraživanju i pružiti korisne odgovore na pitanje: 'Koji su to uzroci sve češćih smrtnih slučajeva tijekom plivanja.'

Dobio sam autorovo dopuštenje za korištenje i eventualni prijevod objavljenog članka, međutim nedavno sam pisao post, pa koga zanima ta tema i tko je voljan napisati neko svoje iskustvo, upućujem ga jednostavno na članak dr. Browna i na moj nedavni tekst.

Osobno u dvije godine aktivnog natjecanja nemam još toliko iskustva sa natjecanjima da bih mogao dati neko svoje iskustvo i odgovor, ali neko recimo slično, kratko i neugodno iskustvo sam doživio na halfironman utrci na Bledu u rujnu. Naime, tko je pročitao moj izvještaj sa utrke vjerojatno zna na što mislim. Na početku plivanja prvi puta mi se do tada dogodilo da sam prvih cca 100m jednostavno teško disao i teško sam dolazio do zraka, nikako nisam mogao uhvatiti ritam i to vrijeme sam plivao kao vaterpolist s glavom iznad. Kad sam uspio uhvatiti ritam isplivao sam bez nekog prevelikog umora na kraju. Kasnije sam iz tog razloga radio više dužih treninga i to već kad je bilo dosta hladno i za plivati s neoprenom na jezeru u Varaždinu i nisam ni u jednom trenutku doživio slično. Naravno, ovdje bih se svaki puta dobro zagrijao prije nego bih počeo u jačem ritmu kao na utrci plivati. Tako da sam to iskustvo odlučio nakon nekoliko testova pripisati tome što se nisam dobro zagrijao prije starta na Bledskom jezeru. Iz razgovora sa splitskim triatloncem koji se prošle godine natjecao u Bledu na istoj utrci, saznao sam da je imao isti problem, pa smo oboje laički zaključili da bi najvjerojatniji uzrok mogao biti neki mix nezagrijanosti, hladnije vode i adrenalina na startu. Ne bih rekao da sam imao osjećaj panike, jer sam plivao na natjecanjima gdje je start bio zgusnutiji natjecateljima, i ne reagiram panično u takvim situacijama. Do utrke na Bledu trenirao sam dosta plivanje u svakakvim vremenskim uvjetima i dijelovima dana tako da nisam bio psihofizički nespreman.

Ukoliko imate neko slično iskustvo, pozivam Vas da podijelite ovdje ili da se uključite u međunarodnu live raspravu gdje možete dobiti i odgovor dr. Browna - What's killing these triathlon competitors?
Ovdje možete pročitati i najnoviji intervju sa Davidom Brownom: Interview with swim death author

Message for English-speakers from David Brown:

As you know there have been a bunch this season (two at NYC, two in different Vermont races, one at Dewey Beach in Delaware three weeks ago, one at the Nation’s Tri in D.C. in early September). As always, most occurred in the swim. I am looking for some triathletes will to talk to me about panic attacks in the swim leg of races, as I think this is an overlooked and underdiscussed possible explanation for these deaths.
Are you willing to talk to me on the record about this phenomenon if you have ever experienced a panic attack (or some version of one)? Can you give me the names of any triathletes who have had such experiences whom I could contact and see if they are willing to speak on the record?
Thanks and best
David Brown

Hidratacija za vrijeme plivanja

2011-10-25T16:05:00.000+02:00

Većina misli da se plivanjem u bazenu tijelo ne znoji i da se ne gubi tjelesna tekućina. Misli se da su plivači ipak više skloni dehidraciji jer plivanje izaziva visok tjelesni napor, međutim plivači ne osjećaju potrebu da piju, jer su uronjeni u vodu i stoga im mozak nije svjestan potrebe za vodom i drugim tekućinama.
Obično se daju savjeti u triatlonu vezani uz hidrataciju za trčanje ili biciklizam, dok se mala važnost pridaje toj temi u plivanju. Postoji zanimljiva studija koja procjenjuje gubitak količine tjelesne tekućine u plivanju kada se pliva aerobno. Gubitak tekućine je mnogo veći nego što se obično pretpostavlja (uobičajeno se pretpostavlja da se u bazenu gubi manje tjelesne tekućine). Na udaljenosti od 800m (plivajući brže od 12 min. na 100% intenziteta) plivači u prosjeku izgube 600ml, što je ekvivalent 0,8% tjelesne težine. Na udaljenosti od 1700m (brže od 30 min. na 80% intenziteta) gubi se 800ml, što je ekvivalent 1% tjelesne težine. Iz tih vrijednosti može se procijeniti da triatlonac može izgubiti plivajući 3000m više od 1,5 litre tekućine (ako ne dehidrira tijekom plivanja).
Gubitak tekućine smanjuje volumen plazme (van Nieuwenhoven et al 2000). To smanjuje krvni tlak koji utječe na smanjuje protoka krvi u mišićima i koži. Tijelo u nastojanju da prevlada takav šok funkcionira dalje tako da se povećava broj otkucaja srca; za svaku L izgubljene tekućine porast je od 8 otkucaja u min. (Edward Coyle, 1994.). Budući da manja količina krvi pristiže u tijelo, temparatura tijela raste 0,3 stupnjeva C po L izgubljene tekućine. Uz 2% gubitka tjelesne težine dolazi do pogoršanja kardiovaskularnih i termoregulacijskih sposobnosti što utječe na smanjenje kapaciteta vježbanja.
Upravo zato je potrebno voditi računa o pravovremenom unosu tekućine i soli izgubljene tijekom treninga plivanja kako se ne bi postigao suprotan efekt koji se treningom želi izbjeći - gubitak performansi.
Budući da dehidracija utječe na performanse, pretpostavlja se da ukoliko možemo spriječiti ili odgoditi njezin početak, možemo trenirati intenzivnije kroz duži period. U istraživanju i ocjenjivanju je sudjelovalo 16 članova vaterpolo kluba Santa Fe s najmanje 2 god. neprekidnog treniranja i sudjelovanja na natjecanjima najviše nacionalne razine godinu dana prije početka studije. Riječ je o sportašima prosječne dobi od 24.8 godina koji plivaju u bazenu najmanje 3x tjedno s prosječnim volumenom od 30.000 do 40.000 m mjesečno, ne uključujući tehničke i taktičke treninge u vlastitom sportu.
Simptomi dehidracije pri plivanju su povećani nagon za mokrenjem, suha usta, ili natečeni jezik, slabost, vrtoglavica i umor. Pauzu bi trebalo napraviti svakih 15 do 20 min. konzumiranjem najmanje 8 gutljaja vode ili izotoničnog napitka. Samo zato što se nalazimo u vodi ne znači da trebamo prestati piti vodu. Nemojte se oslanjati na osjećaj žeđi koji nam daje do znanja da smo ostali 'bez vode' kada je već prekasno. Dehidracija dovodi do ozbiljne neravnoteže elektrolita u tijelu stoga je vrlo važno popiti puno tekućine prije početka tjelesne aktivnosti, jednako kao za vrijeme i poslije vježbanja kako bi mišići mogli nesmetano 'raditi svoj posao', a mi se što manje umorili.

Dehydration in the Aerobic Swimming

In memoriam Marijan Pedišić (2007. - 2011.)

2011-10-24T22:00:00.002+02:00

24.listopada 2007. preminuo je Marijan Pedišić, jedan od najboljih hrvatskih triatlonaca. Ostati će zapamćen kao jedan od inicijatora osnivanja Hrvatskog Triatlon Saveza, njegov potpredsjednik, izbornik triatlonske reprezentacije i 1. predstavnik Hrvatske na svjetskom prvenstvu u ironmanu 1993. godine.
Uvijek je bio i biti će neiscrpna inspiracija svima u Hrvatskoj koji vole triatlon.

Nepažnja na triatlonskom natjecanju i sportsko pravo

2011-10-22T12:00:00.006+02:00

Američki triatlonac koji se natjecao na svim dosadašnjim Olimpijskim igrama, sedam puta prvak SAD-a i jedini do sada najbolje rangirani američki triatlonac od strane ITU-a, Hunter Kemper pretrpio je veliki pad kad se sudario sa plivačem koji je prolazio kroz tranziciju na završnom triatlonskom natjecanju iz serije elite triatlona u Myrtle Beachu 9.listopada. Video pokazuje da se ova nesreća mogla izbjeći. Plivaču je bilo dozvoljeno ući na stazu u trenutku kada je Kemper, koji je baš završavao prvi krug biciklističke utrke i vozio iza trenutnog prvog na utrci, Tommya Zaferesa, nije stigao reagirati te je došlo do teškog sudara. Nakon rendgenskog pregleda otkriveno je da je Kemper slomio lakat i da mu je potrebna operacija, te se ne zna točno koliko će dug biti oporavak.
Kemperova ozljeda ga je prisilila da se povuče iz ovogodišnjih Panameričkih igara, što bi moglo imati katastrofalne posljedice za američki olimpijski triatlonski tim. Kemper je bio jedan od najvažnijih američkih triatlonaca u nadi da bi SAD imao jaki olimpijski tim na Olimpijskim igrama u Londonu sljedeće godine. Sada će biti vrlo teško osigurati konačno mjesto (final spot) čak i ako se preostala dva američka triatlonca (Mark Fretta i Manuel Huerta) natječu i oba pobijede na Panameričkim igrama.
Da taj plivač nije dobio dopuštenje u tom trenutku za izlazak na stazu, ova bi se nesreća izbjegla. Budući da suci i ljudi zaduženi za sigurnost na utrci nisu obratili potrebnu pozornost, američki triatlonac morati će propustiti priliku natjecati se na Olimpijskim igrama u Londonu.
Unatoč tome što se možda predvidio rizik i organizator se osigurao, svejedno može biti sudski prijavljen ukoliko osigurani događaj pođe po zlu. Pokazalo se da su tužbe u sportu tijekom posljednjih godina u porastu. Upravo zato je potrebno uvijek poduzeti mjere identifikacije rizika i postupanja u sportskim situacijama.
Prema pravilima sportskog prava sudionici u sportu dužni su tijekom natjecanja poduzeti standardnu brigu jednih za druge: 'Oni koji sudjeluju u natjecateljskim sportovima, dužni su se brinuti o drugim sudionicima i mogu biti odgovorni zbog nemara u ponašanju za koje se može očekivati da se drugi sudionici nisu složili s njim.' (Condon v. Basi (1985.) WL 312 199). Također sudac koji nadgleda natjecanje može imati dužnost brige prema natjecateljima kako bi osigurao nepovređivanje (Smoldon v. Whitworth (1997) E.L.R. 249). Nemar pokriva neugovorno pravo (tort law) koje nameće dužnost nekoj osobi da se brine o tome da ne povrijedi drugu osobu.
Prije nego što se može ustanoviti odgovornost za nemar, mora se dokazati dužnost brige. Tri su glavna elementa za parničnu odgovornost: ponašanje, prekršaj i šteta. Nemar je propust učiniti nešto što bi razuman čovjek, vođen razmatranjem koje obično regulira provođenje ljudskih poslova, bio učinio, ili čineći nešto što pametan i razuman čovjek ne bi učinio. (Blythe v. Birmingham Waterworks Co (1856) 11 Exch 781).

Nakon ovog slučaja pretpostavljam da će mnogi željeti da nesretni Kemper podigne tužbu ako ne za osobne pretpljene ozljede onda za buduće dobro profesionalne triatlonske zajednice. Ovaj incident mogao bi ponovno otvoriti pitanje potrebe za odvajanjem profesionalnih natjecatelja i ostalih age-groupera (iako se Kemper sudario sa profesionalnim triatloncem, poznati su mnogi slučajevi kada su age-grouperi dovodili u opasnost profesionalne natjecatelje).
I USAT (krovni nacionalni triatlonski savez) i organizator utrke trebaju provesti transparentan pregled utrke, proučiti kakva su bila pravila upravljanja i postupak i na kraju javno objaviti rezultate. To vrijedi posebno za USAT, jer on je glavni jamac koji daje pečat odobrenja za svaku utrku u zemlji. Organizatori utrka ne bi smjeli olako i pasivno prihvaćati uvjete sporazuma o organiziranju nekog natjecanja samo da bi lakše dobili potrebnu dozvolu saveza. Incident pokazuje i potrebu da se na sportskim natjecanjima sve više vodi računa o institucionalnoj kao i osobnoj odgovornosti. Gledalo bi se amaterski na problem kada bi se raspravljalo samo o potrebnoj udaljenosti između natjecatelja, već se treba uzeti u obzir i radna etika organizatora i sudionika utrke. Ako netko želi da mu profesionalni sportaši dođu na utrku, onda mora brinuti o osiguranju stručnog osoblja koje radi na profesionalan način. Sve manje je zaista neoprostivo.

Mogući uzroci smrti triatlonaca tijekom plivanja

2011-10-21T21:15:00.038+02:00

Američki triatlonski savez odlučio je osnovati radnu skupinu kako bi se utvrdilo može li se nešto više učiniti kako bi se spriječili učestali nesretni smrtni slučajevi poput onih koji su se dogodili na posljednjih nekoliko utrka u New Yorku, Washingtonu i Louisvilleu (savezna država Kentucky). Iako za svako američko triatlonsko natjecanje postoje strogi standardi koji se moraju osigurati glede sigurnosti, okrjepnih stanica, medicinskog osoblja te se stalno prate, ipak će neovisno izabrano povjerenstvo od tri liječnika i dva glavna organizatora licenciranih utrka pregledati slučajeve i vidjeti ako postoji među njima neka zajednička poveznica. Njihova otkrića će biti kasnije predstavljena većem odboru medicinskih stručnjaka i osoblju triatlonske industrije kako bi se dalje utvrdilo koje potrebne radnje bi trebalo poduzeti u budućnosti kako bi se spriječile nezgode.

Taj potez je povučen nakon što je čak pet triatlonaca umrlo na američkim triatlonskim natjecanjima u posljednja dva mjeseca. Dva natjecatelja, 64-godišnji muškarac i 40-godišnja žena, umrli su u kolovozu tijekom plivanja na triatlonu Nautica New York City. Kasnije toga mjeseca, 46-godišnji muškarac je umro tijekom plivačke dionice na ironmanu u Louisville i 58-godišnji profesor na Bates College u državi Maine umro je nakon što je imao problema sa plivanjem na triatlonu u toj saveznoj državi. Početkom ovog mjeseca, 59-godišnji muškarac nastradao je tijekom biciklističkog dijela triatlonske utrke u Washingtonu (Nation's Triathlon Washington DC).
Rob Urbach (u veljači ove godine je imenovan kao 9. po redu glavni i izvršni direktor američkog nacionalnog triatlonskog upravnog tijela - USA Triatlon CEO) izjavio je kako su se u svim slučajevima osjećali kako su se ipak pridržavali najbolje prakse i da se nije moglo ništa dodatno učiniti, međutim kao odgovorno upravno tijelo, triatlonski savez Sjedinjenih Američkih Država ima obvezu istražiti sve slučajeve. Nema određenog roka do kojeg se mora provesti istraživanje, međutim jedan od članova povjerenstva, dr. Creswell je izjavio kako se nada da će uspjeti doći do rezultata do kraja ove godine. Konačni rezultati ažurirat će se na simpoziju direktora i organizatora triatlonskih natjecanja u siječnju 2012. u Colorado Springsu.
Dr. Lawrence L. Creswell, kardiokirurg, docent na Sveučilištu Mississippi Medical Center i strastveni triatlonac mišljenja je da će sudionici u triatlonu ubuduće manje brinuti znajući da je triatlonski savez zainteresiran za njihove probleme tako što nastoji otkriti postoje li rješenja kojima bi se unaprijed ograničio rizik.

Nesreće sa smrtnim ishodom i dalje su rijetke iako sve više ljudi sudjeluje na triatlonskim utrkama. Triatlon je najbrže rastuća rekreativna aktivnost za odrasle u svijetu. Prema studiji udruge proizvođača sportske opreme (Sporting Goods Manufacturers Association) 1,978 milijuna ljudi je sudjelovalo na nekom triatlonu u Sjedinjenim Državama prošle godine, gotovo 64 % više u odnosu na prethodnu godinu i 148 % više u odnosu na 2007 godinu. Prema istraživanju objavljenom prošle godine u Journal of American Medicine bilo je 14 smrtnih slučaja među gotovo 960.000 sudionika na američkim triatlonima u razdoblju od početka 2006. do sredine rujna 2008. godine; odnosno stopa od 1.5 smrtnih slučajeva na 100.000 sudionika. Od 14 umrlih samo je 1 slučaj bio izvan plivačkog dijela triatlonske utrke. Rezultati su bili iznenađenje za dr. Kevina Harrisa, kardiologa u Minneapolis Heart Institute i vodećeg autora članka.
Iako obdukcija na svim nesretnim natjecateljima nije uspjela dati jasne odgovore, postoji nekoliko činjenica koje možda upućuju na razlog za 'neobjašnjene nezgode sa smrtnim ishodom' na triatlonskim natjecanjima.
Krajem prošle godine u Dubajiu za vrijeme plivačke utrke u svjetskom kupu za daljinsko plivanje umro je američki daljinski plivač, Fran Crippen. Vijesti povodom toga su ukazale na činjenicu kako su njegovi plivački kolege s kojima je Crippen trenirao izjavili kako je često uzimao energetski gel koji sadrži velike količine kofeina. Crippen bi znao uzimati i do 10 do 15 paketića tijekom uobičajenog treninga od 2h. Možda bi značajna količina kofeina prije i/ili tijekom vježbanja u kombinaciji sa stresom ili osjećajem anksioznosti ili kardio-pulmološka patologija mogla dati objašnjenje? Kao uvjerljiva teorija glede mogućih uzroka navodi se je 'Long QT syndrome'. To je sindrom naslijeđenog defekta u srčanom ritmu koji predisponira sinkopu bez upozorenja (fainting spells), vrtoglavicu, lupanje srca, napadaje i iznenadnu smrt. Ime sindroma dolazi iz QT segmenta praćenog na elektrokardiogramu (EKG). Ovaj segment traje malo duže u sindromu od normalnog. Srcu je potrebno duže da se 'napuni' između otkucaja. Određena stanja mogu izazvati abnormalni srčani ritam. Među poznatijim aktivatorima su intenzivna tjelovježba, plivanje, biti iznenadno preplašen ili jako uplašen.
Dakle, uz plivanje kao potencijalni 'okidač' i kofein za koji je poznato da uzrokuje nepravilan rad srca (ili 'ectopic foci'), istražio sam kakva je povezanost uzroka smrtnosti i potrošnje energetskih napitaka u sportu. Prema časopisu The Sport Journal , kada je objavljeno, pojavili su se izolirani slučajevi koji su uključivali više obroka s visokom razinom kofeina. Na primjer, prije 15-ak godina prema Sveučilištu Rice jedna studija je napravljena da bi se saznalo da li unos kofeina povećava rizik od srčanih bolesti. Više od 45.000 ljudi je sudjelovalo i prema objavljenim podacima se vidjelo da postoji malo povećani rizik smrti od krvožilnih bolesti kod pojedinaca kod kojih je prosječna dnevna potrošnja kofeina veća od 5 šalica bezkofeinske kave.

Teško je tijekom treninga prenijeti i objasniti na pravi način osobito pravim početnicima u triatlonu doživljaj starta plivanja na utrci. Većina plivačke treninge radi samo u bazenu, ne i u otvorenim vodama što je pogrešno, s time da i neki ljudi paničare kada se nađu u hladnom jezeru, rijeci ili oceanu sa slabom vidljivošću i valovima ili kada se nađu okruženi ostalim natjecateljima koji plivaju ili 'mlate rukama i nogama' okolo njih. Ipak, dr. Creswell i Harris misle kako je puno veći i ozbiljniji problem logistika na pojedinom natjecanju.

Lako je primjetiti odmah kada neki natjecatelj padne, osjeti nemoć ili problem tijekom trčanja ili biciklističke dionice natjecanja i liječnička pomoć obično mu je dostupna u roku nekoliko sekunda čak i prije ako priskoči pojedini gledatelj. Unatoč tome što se spasioci i osoblje zaduženo za sigurnost na plivanju nalaze u blizini u čamcima ili kajacima, u vodi se sve prska te je ipak puno teže uočiti nekoga koji se možda bori za život, a pliva ili pluta između ostalih natjecatelja koji izgledaju gotovo identično u plivačkim neoprenskim odijelima i istim plivačkim kapama sa logom utrke. Kada je osoba u nevolji uočena, potrebno je dodatno vrijeme, a tada je zapravo dragocjena svaka sekunda da se tu osobu prenese na obalu gdje se nalazi defibrilator i ambulanta.
Postoji nekoliko slučajeva preživjelih kada su ljudi imali iznenadne srčane napadaje tijekom trčanja odnosno zadnje dionice triatlona, međutim tijekom plivanja to je, nažalost, u zadnje vrijeme postao izazov.

Dr.Harris i njegov tim je predložio postavljanje određenog standarda osposobljenosti za sudionike, posebno za plivanje, iako će to biti teško provesti. Specijalizirani doktor za bolesti srca bi prije utrke pokušao objasniti koje su temeljne bolesti srca ili drugi medicinski problemi koji mogu prouzročiti opasnost, no čak i to ne daje nikakvo jamstvo. Kada se prva osoba utopila na triatlonu obdukcijom je otkriveno da je bolovala od bolesti krvožilnog sustava, međutim po nalazima se vidjelo da su joj doktori 2 tjedna prije dali dopuštenje za natjecanje. Otvorena je debata treba li postojati neki set pitanja prije samog natjecanja na koje bi trebalo što bolje odgovoriti dok s druge strane se misli da je ipak većina ljudi koja se natječe na utrkama u dosta dobroj tjelesnoj formi.

Kao student prava koji uči kako se moraju pribaviti i osigurati dokazi s dovoljno pouzdanosti i uvjerljivosti da bi se sud (u angloameričkom pravu - porota) uvjerio u donošenje zaključka, postavljam pitanje: 'Kako možemo znati da li će kombinacija intenzivnog plivanja, odjednom promjena iz okomitog položaja u horizontalni, nagli porast stresa i anksioznosti zajedno sa značajnim unosom kofeina dovesti do kardio-pulmološkog uzroka? Iako testiranje na plivačkom ergometru (VASA ili neka slična oprema) sa dovoljno velikim brojem osoba bi donijelo statistički značajne rezultate, činjenica je da stvarno natjecanje može biti za vrijeme vrlo hladne ili tople vode i sportaši tada tijekom plivanja ne mogu uvijek uzeti baš svaki puta 'zrak'. Dodatni stres konzumiranjem vode tijekom intenzivnog natjecanja mogao bi biti još jedan dio slagalice. Dakako, daljnje proučavanje je posve opravdano te bi svi triatlonci trebali imati prije svega potvrde da su zadovoljili na redovitim zdrastvenim pregledima sportske medicine.

Why Is Swimming the Most Deadly Leg of a Triathlon?
Deaths in recent races prompt USA Triathlon review

Usudi se izaći van i postati trkač

2011-10-20T18:54:00.000+02:00

Vozim se nakon treninga i ugledam reklamu čokolade Milka..
'Usudi se pokazati nježnost.' 'Usudi se biti bolji prijatelj svojim prijateljima'. 'Usudi se govoriti iz srca, a ne iz glave'. 'Usudi se spustiti ograde i otvoriti prostor sreći.' 'Usudi se donijeti doručak u krevet onome koga voliš.' 'Usudi se prihvatiti mamu na Facebook-u.' 'Usudi se u svemu vidjeti nešto dobro'...

Pogledaj reklamu 'Usudi se pokazati nježnost'

Zbog te reklame sam se sjetio Adidasove kampanje 90-tih godina prošlog stoljeća koja je izazvala veliko širenje trkačkog pokreta u svijetu. Trkači su tu kampanju odmah zavoljeli, a kritičari napadali zbog 'vulgarnosti'. Fotografije su savršeno ilustrirale mjesta i običaje zaljubljenika u trčanje koji ih prepoznaju kao vlastita.

Možete se identificirati sa kojom fotografijom? :)

Iskoristite svaki trenutak u Vašem danu!

Strast privlači svakoga

Sitni detalji su pitanje 'života ili smrti'

I mame trče

Uvijek se može natjecati sa suparnikom

Vrijeme i mjesto su jedini 'neprijatelji'; Ostati kod kuće nije opcija.

Temeljni je cilj aktivnosti marketinga u sportu zadovoljiti pravu potrebu kupaca za proizdvodima ili uslugama koji nude pogodnosti bolje od ponude konkurencije, a da pri tome u isto vrijeme ostvaruju najvišu održivu dobit. Pronalazak pravih kupaca vrlo je važno jer se rijetko nekom sportu, ekipi ili sportašu događa da je privlačan za sve. Kada se u sportskom kontekstu uzima u obzir kupce ili potrošače, najčešće se koristi riječ 'obožavatelj', međutim ta riječ zavarava zato što dolazi od riječi 'obožavanje' te implicira da su svi sportski obožavatelji jako odani (gotovo ovisni).
Sportska djelatnost treba komunicirati sa svojim obožavateljima kako bi osigurala da postojeći (i novi) obožavatelji postanu svjesni sporta, ekipe ili igrača, imaju pozitivan stav, opsežno i odgovarajuće znanje što se tiće sportske ponude te da omoguće u konačnici izvor prihoda. Pritom se mora voditi računa o tome koje se poruke mogu bolje razumjeti, koje promotivne metode mogu biti učinkovitije, koji medij najprikladniji te koji vanjski čimbenici mogu biti uzrok buke u komunikacijskom kanalu. Ključni elementi pristupa u odnosu sa sportskim obožavateljima su: stvaranje i održavanje odnosa, zadržavanje kupaca (odanost) i oporavak od bilo kojih problema koji mogu imati utjecaj na odnos.

Tko želi moći obasniti razvoj i rad tržišta sporta, utvrditi čimbenike koji utječu na ponašanje sportskih potrošača, demonstrirati elemente marketinških taktika u kontekstu sporta i naučiti kako što bolje procijeniti operativne marketinške planove za sportske klubove i organizacije, preporučam da uzmete i pročitate 6.poglavlje knjige Johna Beecha i Simona Chadwicka: Sportski menadžment.

Andreas Raelert - Passion for triathlon

2011-10-17T20:53:00.008+02:00

'Najvažniju stvar koju morate naučiti kao triatlonac je da čak i ako pobijedite u određenoj utrci morate uvijek razmišljati o pojedinoj utrci kada raditi pregled sezone - što je pošlo po zlu, što bi se moglo poboljšati, što se neočekivano dogodilo. Vrlo je važno da uvijek iznova prelistavate u mislima svoje utrke i razmišljate postoji li tamo nešto što se može promijeniti.' Andreas Raelert

Njemački triatlonac Andreas Raelert započeo je svoju sportsku karijeru u predškolskim danima trenirajući plivanje. Godine 1992. odabrao je novi sport, triatlon i učlanio se u lokalni triatlonski klub (TC FIKO Rostock). Već slijedeće godine je pozvan u njemačku triatlonsku reprezentaciju. Njegovu najveću prednost mnogi vide u pravilnoj ravnoteži i snazi u sva tri sporta kao i ogromna samodisciplina i samozatajnost iako je već nekoliko godina poznati i priznati vrhunski profesionalni triatlonac.
Nakon diplome 1996. godine ušao je u sportsku postrojbu njemačke vojske (die Sportfördergruppe der Bundeswehr) u koju odlaze mnogi njemački sportaši kako bi vojnom obukom ojačali mentalnu snagu i nastavili paralelno sa treninzima u okviru programa njemačke vojske. U te 3 godine je nastupao na mnogim triatlonima i ostalim vojnim prvenstvima. On je jedini njemački triatlonac koji je sudjelovao na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. godine (12. mjesto) i u Ateni 2004. godine (6.mjesto). Četiri godine nakon olimpijade u Ateni odlučio je napraviti novi korak te se počeo natjecati u dugim triatlonima te je 2008. na svjetskom prvenstvu u distanci polu ironmana osvojio 2.mjesto, a te iste godine na svojem prvom startu (u Arizoni) na nekoj ironman distanci je i pobijedio.
Veliki međunarodni proboj počeo je već 2009. na Svjetskom prvenstvu na Havajima kao najbolji njemački triatlonac osvojivši 3. mjesto i već se prve godine popesti na postolje. Andreas je osvojio 2010. Europsko prvenstvo u ironmanu u Frankfurtu te je unatoč 5km dužoj stazi zbog građevinskih radova postavio rekord staze na biciklu (4:20:35) i s tranzicijom započeo trčanje s više od 10 min. prednosti. Iste godine je na Svjetskom prvenstvu na Havajima u ironmanu završio kao 2. samo nekoliko minuta iza pobjednika McCormacka nakon jedne od najdramatičnije završnice u povijesti svjetski prvenstava.

Ironman Hawaii - The handshake - ovaj video sam gledao stotinu puta i uvijek me motivira prije utrka i treninga, a 'handshake' je dokaz kako i najbolji na svijetu nikad ne zaborave pravi smisao sporta...

"I have to say something here about the Raelerts. The split I got coming out of the Energy Lab came from Michael Raelert, Andreas's brother. He gave me an accurate split on his own brother, knowing that it would give me an advantage. That speaks volumes about the class and sportsmanship of these two guys. We're going to see big things from them in coming years, and the future of the sport could not be in the hands of two better individuals". Chris McCormack ('I'm here to win')
'Chris je netko tko živi za sport i savršen primjer kako morate biti mentalno fit što on svima nama godinama demonstrira. Od njega sam učio puno u prošlosti. Velika čast mi je bila da imam prilike razgovarati sa njim o strategiji u istoj utrci u Frankfurtu 2009. godine. Tada je rekao da morate riskirati stvari u sportu, međutim rizik ne uzimajući samo s jedinim ciljem - pobijediti ili biti na pobjedničkom postolju. On je priznao u Franfurtu da je riskirao sve za pobjedu, ali ako tako riskiraš uvijek moraš unaprijed znati da to ponekad upali, a ponekad ne. Govorio je zapravo o riziku da saznate još više o sebi kao npr. možete li jednom završiti neku utrku s ništa goriva u spremniku na kraju. Čak i ako ne uspijete, uvijek znate da ste bar pokušali. Puno ljudi me pitalo što sam učinio pogrešno prošle godine u Koni i ja svima odgovoram da ne mislim da sam učinio nešto pogrešno. Dao sam sve što sam imao dati od sebe taj dan, ali Macca je na kraju zasluženo bio bolji. To je ionako samo sport..'
2011. godina:
14.5. Mallorca (70.3) - polu ironman - 1.mjesto (3:49:49)
5.6. Challenge Kraichgau - polu ironman - 1.mjesto (3:51:05)
10.7. Challenge Roth - ironman - 1.mjesto i novi svjetski rekord (7:41:33)
'Ako vjerujete da možete ići brže, onda nemojte se nikad ograničiti u tom smislu. Kada se Chrissie Wellington pojavila u Rothu i izjavila 'Ja želim biti jedan od najboljih muških sportaša', drugim riječima, ona je željela svima poručiti da joj je cilj osvojiti cijeli neki događaj, a time je zapravo pokazala što misli o tome kada bi joj netko odgovorio da je to nemoguće i da nikada neće uspjeti to napraviti. Radi se zapravo o tankoj liniji između biti realan i biti sanjar. Uvijek više volim biti iza linije sanjanja baš kao i u drugim stvarima u životu, sve je u tome kako se postaviš prema životu i sportu.'
7.8. Ironman Regensburg - Ovdje se natjecao kako bi se uspio službeno kvalificirati na svjetskom prvenstvu na Havajima. Iako je od prethodnih utrka bio već pomalo umoran, uspio se kvalificirati s vremenom 10:21, a ujedno je i donirao novac humanitarnoj akciji Muskeln für Muskeln i pridonijeti što uspješnijim terapijama za sindrom SMA, rijetki, genetski neuromuskularni poremećaj koji dovodi do atrofije i ograničenja pokretljivosti mišića kod bolesnika. Uspio je sa svojim sponzorima dogovoriti da će platiti za svakog triatlonca koji će stići na cilj prije njega.
'To je bila velika prilika dati nešto natrag sportu iz puno osobnih razloga, a ja sam vrlo sretan da sam to uspio. Triatlon mi je dao tako puno svih ovih godina i to što mogu svojom utrkom sudjelovati u prikupljanju novca za dobrotvorne svrhe je velika čast. Nebi trebao biti nikome nikada problem nositi se s nečim sličnim kao npr. kada netko pobijedi onog sa svjetskim rekordom nasuprot onim težim životnim problemima i bolestima'.
4.9. Cologne Triathlon Weekend - poluironman - 1.mjesto
CTW 2011.
Absoluter Durchschnittsläufer - Interview mit Andreas Raelert
8.10. Svjetsko prvenstvo u ironmanu - 3.mjesto (8:11:07)

'Čuo sam razgovor u prošlosti u kojem su njemački sportaši govorili o pritisku kojeg osjećaju ne samo da pobjede, već da postanu i najbrži njemački sportaši. Osjećate li taj pritisak? -
Najveći pritisak osjećam od samog sebe, pitajući se svaki puta jesam li postigao najbolju izvedbu u svakoj pojedinoj utrci? Naravno tu je i vanjski pritisak s kojim se moramo naučiti nositi i to učenje traje godinama. Nema brze i jednostavne škole za to. Njemački sportaši su među najboljima tako da ako možete biti najbolji u svojoj zemlji to zasigurno pomaže u izvedbama u cijelom svijetu. Ako sami možete postaviti visoke standarde onda će i drugi ići s novim ciljem da vas slijede.' ( intervju Mike Clynea i Andreasa)

Moja preporuka je da pogledate ovaj dokumentarni film kako je izgledala sezona za pamćenje Andreasa Raelerta -
Zwei Rostocker auf Hawaii - Teil 1
Zwei Rostocker auf Hawaii - Teil 2

Dokumentarci su na njemačkom jeziku, međutim budući da je nova školska i akademska godina 2011./12. u Hrvatskoj zapravo godina učenja njemačkog jezika - Das Jahr der deutschen Sprache - provjerite na linku 'Zašto se isplati učiti njemački jezik'!? Osim dobrih i neoborivih argumenata, možete i naučiti poput mene više o njemačkom triatlonu.

Memorijalna utrka Ivan Sokač

2011-10-16T18:26:00.003+02:00

Danas sam nastupio prvi puta na Memorijalnoj utrci u spomen na Ivana Sokača koju su organizirali Društvo za sport i rekreaciju Poljana Biškupečka i Mjesni odbor Poljane Biškupečke (Poljana Biškupečka je naselje u sastavu grada Varaždina). Utrka nosi ime pukovnika Ivana Sokača koji je poginuo 22.12.1991. godine na lipičko-pakračkom bojištu (u Kraguju) kao zamjenik zapovjednika varaždinske, 104. brigade Hrvatske vojske.
Dan osnutka 104. brigade je 2. srpnja 1991. godine kada je dobila prvu pisanu borbenu zapovijed. Nakon zauzimanja vojarni u Varaždinu, 3. bojna varaždinske brigade aktivno sudjeluje u zauzimanju vojarni u Bjelovaru. Početkom listopada 1991.godine satnija dobrovoljaca iz brigade odlazi u Nuštar gdje mjesec dana drži crtu obrane bez uzmaka. Zajedno s ostalim postrojbama oslobađa Lipik i Pakrac te zauzima jaka neprijateljska uporišta u selima Kukunjevac i Kusonje. Nakon demobilizacije, 104. postaje ročna brigada te je krajem prosinca 1992 dislocirana u Čakovec. Do srpnja 1993. broj poginulih je, nažalost, dosegao broj 30, a ranjenih 157 od više od 8500 vojnika koji su prošli kroz brigadu. Za vrijeme operacije Oluja brigada je prešla rijeku Kupu, ali je bila odbačena natrag.
Danas je održana 5. Memorijalna utrka nakon godinu dana pauze i održavanje je prebačeno iz mjeseca srpnja kada su bile prethodne utrke na prvi puta polovicom mjeseca listopada. Trkači koji su trčali prethodnih godina prisjećaju se kako su upravo ljetni uvjeti činili ovu utrku izrazito teškom tako da je promjena datuma održavanja naišla na odobravanje mnogih što se vidjelo iz brojnosti trkača koji su se danas pojavili na startu. Iz razloga što je nastupanje na utrci besplatno (nema startnine) i jer je ove godine organizirana u vrijeme između 2 maratona (20. Zagrebačkog maratona i maratona u Ljubljani koji će se održati za tjedan dana), utrka je privukla izrazito velik broj zaljubljenika u trčanje ponajviše iz varaždinskog kraja kojima je dužina staze od 10.7 km poslužila kao odlična zadnja provjera brzine, dok je ostalima poslužila kao odličan trening i početak pripremnog, zimskog baznog perioda.
Prijave i podizanje startnih brojeva je počelo u 8h u novom sportskom centru i društvenom domu naselja, a start je predviđen u 10h, međutim zbog službenog protokola start utrke je pomaknut za cca 20 min. Temperatura je bila 7 stupnjeva, pa je start trebalo malo na prohladnom vremenu nakon zagrijavanja pričekati, ali opet to ne bi trebao nikome predstavljati neki problem u smislu da se na takvim memorijalnim utrkama ne može bar prije samog starta na svečaniji način odati skromnu počast osobi u čast i u spomen koje se trči. Nakon slušanja himne okupljene trkače u ime organizatora prigodnim govorima pozdravili su redom g. Franjo Puškadija, prijatelj i suborac pukovnika Ivana Sokača, sin g. Sokača kao predstavnik obitelji i zapovjednik 104. gardijske brigade, bojnik Vjeran Rožić. Utrku su financijski potpomognuli predstavnici obližnjih općina Vidovec i Beretinec, a ponovno održavanje memorijalne utrke došli su podržati zamjenik gradonačelnika grada Varaždina, g. Horvat i predstavnici motociklističkog kluba Barok iz Varaždina koji su startali ispred trkača. Start utrke je odsvirao jedan od unuka Ivana Sokača.
Vrijeme tijekom utrke je bilo sunčano s umjerenim vjetrom i malo hladno dok se nismo zagrijali. Očito smo se naviknuli na neuobičajeno lijepo i toplo vrijeme koje nas je ove godine dugo pratilo i sad nije tako baš lako krenuti van i polako početi opet s pripremama za novu sezonu. No svima je tako, treba samo ustrajati, jer prilagodba na zimske uvjete je brza. Trčalo se 1 krug od 10.7km (Poljana Biškupečka, Jalkovec, Biškupec, ulica Ivana Mažuranića u Varaždinu - Zagrebačka ulica, Turčin, Črnec Biškupečki, s ciljem pored sportskog igrališta u Poljani Biškupečkoj) na asfaltiranoj, ravnoj stazi s jednim nadvožnjakom od cca 200m u selu Črnec, 2.5 km prije cilja. Cesta nije bila potpuno zatvorena za promet, ali oko regulacije i sigurnosti brinulo se policijsko vozilo i brojni redari i volonteri tako da su automobili koji su prolazili navedenom trasom radi sigurnosti zaustavljani i čekali trkače što je pohvalno. Tako da se moglo trčati povremeno i lijevom stranom kolnika osim uobičajene desne strane. Okrjepnih stanica je bilo 3 (svaka 3km) sa vodom u čašama, u cilju voda u boci. Svaki sudionik je dobio spomen majcu, a pobjednici u kategorijama (seniori, veterani i žene) medalje i ukupni pobjednici (3 najboljih žena i muškaraca) velike i lijepe pehare. Neki su se našalili da takve velike pehare se ne dobije ni na prvenstvenim utrkama. Za sve je bila pripremljena okrjepa nakon utrke (grah varivo sa kobasicama, Pan pivo, Cedevita i voda) za što su se pobrinuli DŠR Poljana Biškupečka. Pomoć oko brzog obrađivanja rezultata pružili su članovi Trkačkog kluba Marathon 95 iz Varaždina. Ukupni pobjednici 5. memorijalne utrke su Krešimir Balaško (Atletski klub Veteran iz Zagreba), Tomislav Kukec (Atletski klub Gojanec) i Igor Goričanec (Triatlon klub Međimurje) te Valentina Županić (Trkački klub Marathon 95), Lidija Botić (individulac, Varaždin) i Maja Lodeta (Triatlon klub Međimurje).

Rezultati 2011. godine
Fotogalerija (3sporta.com)

Rezultati prethodnih godina:
2007. godina
2008. godina
2009. godina

Današnju utrku sam iskoristio kao fartlek trening i s ovim tjednom nakon 3 tjedna odmora polako počinjem s zimskim, pripremnim periodom za novu sezonu. Takve utrke mi uvijek dobro dođu da s vremena na vrijeme provjerim i osvjestim gdje se trenutno nalazim te da pametno i polako sa strpljenjem iznova pristupim novim sportskim i osobnim izazovima.

Iako je današnja utrka nosila ime Ivana Sokača, u mislima sam trčao i za Ivicu Radeljića, mladog splitskog triatlonca i sportskog kolegu, člana Triatlon kluba Split koji je, nažalost, jučer poginuo na biciklu u prometnoj nesreći kada je na njega naletjelo osobno vozilo. Cijeloj njegovoj obitelji i svim njegovim prijateljima i poznanicima, posebice članovima Triatlon kluba Split izražavam iskrenu sućut..

2. Duatlon liga Aquacity 2011.

2011-09-28T21:30:00.001+02:00

Nakon Bleda uzeo sam si tjedan dana odmora, ali ne opet potpunog, već sam trenirao posve lagano, na niskom pulsu i razgibavao se. Samo sam 2 puta lagano plivao (jednom odmah sljedeći dan u bazenu i jednom u nedjelju jer je bio lijepi sunčani dan na kupalištu Aquacity s neoprenom), 2x lagano trčao tj. joggirao i jednom sjeo na bike tek toliko da okrećem pedale.
Pročitao sam da je za optimalan oporavak nakon halfironman natjecanja potrebno proći 4 tjedana, dok profesionalni triatlonci mogu se vratiti punom intenzitetu već nakon 2 tjedna ('A well-trained Ironman 70.3. athlete might be ready to resume full training after 2 weeks.' - Your Optimal Race Recovery, Triathlete Magazine, june 2011.). Znajući da mi je tek 2. tjedan i da je uobičajena pojava početkom tog tjedna upravo 'post halfironman high after all hard training and the big day' i da nam glava govori da počinjemo ponovno trenirati, a da se upravo treba zaustaviti, ipak sam odlučio da idem probati napraviti zadnji sprint duatlon ove sezone. Ključ oporavka u ovom tjednu je samo lagano duže plivanje s vježbicama između (50-75% normalnog volumena) i lagano bicikliranje.
Lijepi, sunčani dan i toplo vrijeme koje će krajem tjedna zamijeniti ono pravo jesensko vrijeme, utjecalo je da se spremim i dođem na start zadnjeg kola 2. po redu duatlon lige u Varaždinu. Današnje kolo je počelo 1 sat ranije (17:30) u odnosu na prethodna da se izbjegne mrak i da se iskoristi toplo vrijeme. Osobno mi je to jako draga liga i u ove 2 godine sam se veselio svakom kolu na kojem sam bio, a nisam se natjecao samo na jednom kolu (2.kolo ove godine - kronometarski duatlon) jer sam bio na putu. Već smo postali mala duatlonska obitelj, svi se poznajemo i to još više napaljuje pravu natjecateljsku atmosferu. U triatlonu i duatlonu godine nisu bitne i uvijek je lijepo vidjeti da ima i juniora i onih malo starijih koji se zapravo osjećaju mladima. Drago mi je bilo vidjeti uoči starta te sve kolege s kojima dijeliš kroz godinu sav taj natjecateljski napor i veselje sa svakim ulaskom u cilj.
Prvo trčanje (5km) - 21:53
Danas na startu nisam imao neki unaprijed izrađeni plan kojeg bi se držao. Kad me Vanja pitao kojim tempom mislim trčati nisam znao kaj da odgovorim i jednostavno htio sam ići po osjećaju. Tako sam i napravio, počeo sam opet lagano na startu, jer sam se uvjerio na prethodnom kolu da mogu tako biti isto tako brz, ali da smislenije ubrzam tek kasnije u drugom krugu. Pratio sam tempo Marka Duspare koji je prvo trčanje napravio kao trening, a nakon prvog okreta na 1.250m malo sam ubrzao. Pazio sam i slušao sam kako dišem da ne pretjeram s tempom prebrzo i trčao sam 50m iza Markovog oca, Miće do okreta (2.5km). Ispred nas u početku na cca 1min. su bili Tomislav, Karlo, Nino i Ladislav koji je stvarno nakon ogromnog truda oko donošenja brojeva i suđenja i na triatlon ligi i duatlon ligi s pravom se zaželio natjecanja. A ispred njih, rekli bi neki u šali, elita, oni bolji (Vanja, Meštar i juniori - mladi dečki zbog kojih sam siguran da ta liga ima svjetlu i dugu budućnost). Nakon okreta još sam malo ubrzao da se probam približiti Mići i uspio sam te sam malo trčao iza, pa zajedno, pa bio malo ispred i tako smo se izmjenjivali da bi do tranzicije dotrčali zajedno. Prvo trčanje mi nije bilo teško i tempo mi je odgovarao. Tranziciju sam dosta brzo napravio tako da sam uspio izaći sa Ladislavom i Tomislavom koji su dotrčali malo ranije ispred nas.
Bike (20km) - 37:39
Uskočio sam dosta brzo, ali oni su odmah ubrzali i nisam brzo stigao obuti sprinterice, pa sam pokušao s nogama na sprintericama ih ipak primiti tih prvih 500m. Kad sam vidio da se već približavaju Karlu koji je očito napravio bržu tranziciju i da će ga stići da bi zajedno vozili u zavjetrini, odlučio sam obuti sprinterice i već me dostigao Mićo. U prvom krugu jako smo vukli i brzo smo stigli otpalog Bureka koji je nastavio s nama pola kruga, a onda je opet otpao. Na početku mi se na momente činilo kako se približavamo trojici ispred i zato kad bi došao na čelo grupe bih skočio koliko mogu da eventualno pokušam smanjiti tu udaljenost, ali kad nam je otpao Burek vidio sam da nema smisla da se 2 kruga Mićo i ja ubijemo do kraja, a njih je trojica i opet im je bar malo lakše. Tako smo se nas dvojica izmijenjivali i dobro nam je išlo, no u zadnjem krugu mi je počela padati brzina (naravno zbog onog bicikla na halfu) i pokušao sam probati malo jače skočiti što sam sve vježbao ljeti na treninzima, ali čim sam ubrzao iznad 40 km/h osjetio sam prvi puta do sada na duatlonu grč. Do zadnjeg okreta smo bili zajedno i tada je Mićo ubrzao, a ja ga nisam htio pratiti, rađe sam popio konačno malo više vode, jer nisam ni stigao misliti prije o tome i da smirim brzinu i puls pred tranziciju. Drugu tranziciju sam isto napravio puno brže nego sva prethodna kola.
Drugo trčanje (2.5km) - 11:18
Mićo mi je otišao 100m ispred i koliko sam vidio imao je brzinu tako da sam odlučio držati se svog tempa. Prijelaz s bicikla mi je bio lagan na početku, ali na okretu (1.250m) već sam dosta osjećao grčeve u objem nogama, ali sam se opet koncentrirao na disanje da ne mislim na noge. Na kraju sam istrčao do osobnog rekorda i na lijepi način završio s ovogodišnjom duatlon ligom.
Garmin 28.9.
Rezultati
13.4. - 1.kolo - 1:14:08 (21:29; 41:43;10:56)
27.4. - 2.kolo - kronometarski duatlon - izostanak
11.5. - 3.kolo - 1:27:14 (23:02; 52:25; 11:47) - to kolo sam zapamtio po 2x praznoj zračnici, ali nisam imao više strpljenja mijenjati te mi je posuđen mountain bike da svejedno napravim bar nekakav trening
26.5. - 4.kolo - 'neobični duatlon' s tzv. letećim startom (20km bike + 5km run) - 1:00:58 (36:11; 24:47)
31.8. - 5.kolo - kronometarski duatlon (20km + 5km) - 58:55 (35:42; 23:13)
14.9. - 6.kolo - 1:13:33 (22:44; 39:41; 11:08)
28.9. - 7.kolo - 1:10:50 (21:53; 37:39; 11:18)

Ukupan poredak 2. Duatlon lige

Loveman Slovenian Half Iron Triathlon

2011-09-23T23:31:00.001+02:00

Izvještaj nisam odmah krenuo pisati, jer sam želio da prođe nekoliko dana da se odmorim i da nekoliko puta izvrtim u glavi sve dojmove i emocije koje sam doživio protekli vikend. Čuo sam danas zanimljiv komentar da oni koji su zadovoljni nekom utrkom odmah napišu izvještaj, a oni koji kasne s objavljivanjem često su nezadovoljni postignutim rezultatom i izvedbom. Ja se s time ne slažem i iako cjenim puno kada netko napiše neki izvještaj brzo ipak sam mišljenja da za one malo ljepše riječi treba proći neko vrijeme.
Odakle da počnem? Mogao bih kratko i jednostavno napisati da sam ljetos dosta trenirao i da sam završio još jednu lijepu utrku, definitivno najljepšu u kratkoj triatlonskoj karijeri i da sam jako sretan. Međutim, upravo jer sam se posebno lijepo i sigurno osjećao tokom cijele nedjeljne utrke zahvaljujući organizatoru koji se potrudio oko mnogih stvari, želim se iz zahvalnosti osvrnuti na još jedan poseban dan kojeg sam doživio. Malo sam se pribojavao svega kako ću se snaći na takvoj za mene velikoj utrci budući da sam otišao prvi puta sam na triatlon u inozemstvo (iako je to za neke samo susjedna Slovenija ipak je druga država, a u tom dijelu Slovenije nisam nikada prije bio). Baveći se aktivno triatlonom zadnje dvije godine pored učenja kako trenirati uspio sam puno i naučiti i bolje se nositi s osjećajem samoće.U tom smislu ne mislim na onaj pojam kad nemaš trenutno nikoga bliskog pored sebe, već da si svjestan da možeš baš u svakom trenutku živjeti sam na nekom pustom otoku i da se ne moraš bojati niti stalno preispitivati kako preživjeti.
Planirao sam završiti lijepu sezonu triatlonskih natjecanja sa svojom 2. utrku halfironman formata (1.9km; 90km; 21.1km) i nakon što sam odustao od još jedne austrijske opcije odlučio sam se za nastup u susjednoj Sloveniji, u Bledu. Za Bled sam se zainteresirao pričajući sa kolegama, triatloncima iz Triatlon kluba 042 i čitajući impresije mnogih drugih hrvatskih triatlonaca koji su se tamo natjecali prošle godine kada je održana prvi puta triatlonska utrka tog formata koja je ujedno bila i dvojno državno prvenstvo (Slovenije i Hrvatske) u halfironmanu.
France Prešeren, veliki slovenski pjesnik, rođen u selu Vrba pokraj Bleda, opjevao je taj kraj i izrekao nadahnute misli o Bledu: 'Nema ljepšega mjesta u Kranjskoj od ovoga drugog raja, punog šarma i ljupkosti.' Poznati engleski prirodoslovac Sir Humphry Davy proglasio je početkom 19.stoljeća bledski kraj 'najljepšim što ga je vidio u Europi', a kad se na takvom mjestu održava natjecanje u sportu kojeg obožavaš neizbježno je rađanje nove ljubavi.
Subota 17.9.
U smjeru Bleda krenuo sam automobilom u subotu u rano poslijepodne i iz Varaždina sam stigao za malo više od 3 sata uz ugodnu vožnju vozeći se po slovenskoj autocesti od Ptuja. Iako sam trenirao i spremao se za utrku nisam bio do nekoliko dana prije siguran da li ću uopće moći tamo otići. Inače takve organizacijske stvari volim puno ranije riješiti tako da nemam brige o tome one zadnje dane pred utrku kada bih jedino trebao razmišljati kako što bolje spavati, odmarati se i vizualizirati samu utrku. Jako sam se veselio što je ipak sve polako išlo u smjeru toga da ću otići tamo. Kada sam uspio uplatiti kotizaciju zadnji dan za prijave i to na način da sam slučajno doma odlučio pogledati radno vrijeme slovenske banke u Ormožu (25 km od Varaždina) i u 16 sati vidio da je radno vrijeme do 17 sati, sjeo na bicikl, napravio neplanirani sprint trening do tamo i uspio to rješiti plativši proviziju zbog koje bih i svaki dan radio takve vožnje, još više sam bio odlučan u namjeri da dam sve od sebe ako na kraju i dođem u Bled na start. Sve zbog takvog rješavanja u zadnji čas poslao sam nekoliko mailova zadnji tjedan kako bih si uspio naći smještaj i nakon nekoliko pokušaja imao sam sreće i čim sam u subotu stigao smjestio sam se u Pansion Mlino u glavnoj ulici (Cesta Svobode), 2km od samog centra odmah do jezera. Budući da su se neke okolnosti, nažalost, zadnji dan prije samog puta promijenile, kada sam tražio smještaj gledao sam da budem što bliže Bledu iako u okolnim selima se može naći jednako ugodan i jeftiniji smještaj. Nakon što sam sredio sve u vezi smještaja krenuo sam prema mjestu (Mala Zaka, udaljena autom od centra Bleda cca 4km) u kojem se održavao 'festival triatlona' . U subotu su održane utrka Europskog juniorskog kupa u triatlonu, lumpi triatlon za one najmlađe, triatlon za sve i za štafete i olimpijski triatlon. Na tom mjestu se nalazi veslački centar i ovdje je početkom rujna ove godine održano Svjetsko prvenstvo u veslanju. Našao sam se s kolegom iz Varaždina, Vanjom i njegovom djevojkom koji su stigli dan ranije. Vanja se također natjecao i postigao je još jedan odličan rezultat. Malo smo razmjenili dojmove sa Željkom Šaban i Markom i podigli startne brojeve. Vanja je odlučio otići odmarati se, a ja sam bio sam pa sam prvo malo lunjao okolo da istražim gdje je start, tranzicija itd.., upoznao se s ostalim hrvatskim triatloncima koje sam do sada znao iz viđenja na domaćim utrkama i uputio se slušati briefing.
19:00 upute organizatora u vezi utrke (race briefing) - Počeo je točno, nakon pozdravnog govora glavnog organizatora utrke, poznatog slovenskog triatlonca Mire Kregara na slovenskom i engleskom jeziku uslijedila je Power Point prezentacija s uputama. Sve sam bitnije stvari već prije znao jedino kada sam doma prethodnih dana gledao prognozu brinulo me što su najavljivali moguću kišu. Na kraju brifinga najavili su da će tijekom utrke biti suho i sunčano vrijeme i tako je i bilo do kraja utrke.
19:30 pasta party
Nedelja 19.9.
20:30 - 4:00 spavanje - Spavao sam dobro, jer sam bio umoran od samog puta i iščekivanja utrke. Prvi puta sam se probudio oko 2 sata, jer sam valjda sanjao da sam zakasnio na start pa sam provjerio još jednom jesam li navinuo budilicu i na mobitelu i na Garminu (za svaki slučaj). Digao sam se u 4:00 da ipak ranije doručkujem, jer sam naviknut da i prije kraćih triatlona jedem dosta ranije i još sam nekoliko puta provjerio imam li u ruksaku sa sobom svu opremu. Prije spavanja sam platio noćenje, i domačini su mi ujutro pripremili lunch paket za poslije, budući da je utrka bila u vrijeme doručka u pansionu. U 5 sati sam izašao van, malo se razgibao i krenuo autom prema Maloj Zaki. Tamo sam došao u 5:15 i već je na parkingu ispred zone tranzicije bila mala gužva. Polako su svi dolazili, većina automobilima, ostali na biciklima.
5:45 - 6:45 - Otvorena zona tranzicije (bike check in) - Kad sam provjeravao bike još na prakiralištu skužio sam da bi mi dobro došla čeona lampa da u noći lakše vidim, ali brzo je sve od pristizanja ljudi postalo osvjetljeno. Ušao sam među prvima u zonu tranzicije da izbjegnem gužvu, da u miru izaberem mjesto dok još nikoga nema i da lakše zapamtim. Iako nas je bilo samo stotinjak natjecatelja dobro je vježbati takve stvari za ubuduće. Na početku je zona bila osvjetljena reflektorima i iako sam imao sve spremno to vrijeme od 1h je brzo prošlo, počelo se daniti, pozdravio se s Vanjom, obavio wc, uzeo neopren i već je bila obavijest kako se zatvara zona. Krenuli smo prema startu. Većina se nije uopće prije starta zagrijavala s plivanjem. Vanja je odlučio ipak bar malo skočiti prije starta i napraviti nekoliko zaveslaja, ja sam samo probao kakva je voda. Pazio sam na vrijeme i nisam s ničim kasnio, ali sam trebao ranije se zagrijati s plivanjem, jer kad smo 2 minute prije starta skočili u jezero jer je start iz vode tih 2 min. su mi bile koma na mjestu izdržati. Voda uđe kroz neopren, razbudiš se odmah i hočeš krenuti plivati, a moraš na mjestu plutati.

7:00 start - Tko je bio bar na jednom triatlonu zna kakav je start. I ovdje nije bilo nimalo drukčije. Dobio sam nekoliko dobrih udaraca, ali s neoprenom je to bar lakše izdržati. U odnosu na halfironman u svibnju u Murecku imao sam katastrofalan start. Tamo sam odmah uhvatio ritam, a ovdje prvih 200m sam se baš jako mučio, nikako nisam mogao uhvatiti disanje. Vjerojatno zbog adrenalina, hladnoće i borbe da ne primim baš stalno neki udarac kao da sam ostao bez zraka. To mi se prvi puta dogodilo. Već na prvoj bovi sam uhvatio svoj ritam i držao ga neovisno izlaska i skoka u drugi krug sve do kraja. Od druge bove do izlaska van pobjegao sam svojoj grupi, nakon skoka sam nastavio svojim još malo bržim tempom i odmah nakon skoka sam imao osjećaj kako me sustižu. Plivali smo opet zajedno do prve bove, a nakon sam plivao s jednim natjecateljem rame uz rame do malo prije izlaska kada je on zaostao ili ja ubrzao. Iskreno izašao sam van, a da nisam uopće bio zadihan i da je trebalo još plivati mogao bih bez problema. Iako imam odlične plivačke naočale sa žutim staklima i inače dobro vidim (kratkovidan sam i imam dioptriju -3 i -3.50, a ne nosim leće) ovdje u drugom krugu nakon zadnje bove sam stvarno slabo vidio i to me najviše brinulo, jer sam imao osjećaj da plivam puno sporije nego što mogu. Od one situacije kada sam bio bez zraka osjetio sam da bih trebao na pišanje i plivajući cijelo vrijeme sam si glavu razbijao kako je moguće da mi je sila, a obavio sam wc neposredno prije starta. Osjećaj da moraš, a ne možeš mi je bio problem, ali znao sam da ako i stanem plivati da neću moći samo tako onako u miru. S plivanjem sam zadovoljan jer se nisam uopće izmučio kao prije na utrkama, ali kad sam poslije vidio rezultat jasno mi je da sam lošije plivao od onoga kako mogu. Na plivanju nisam nosio Garmin tako da nisam mjerio koliko je točno bilo, ali u odnosu na halfironman u Murecku činilo mi se dosta duže iako sam tamo kad sam izašao van bio više potrošeni.
Vrijeme plivanja(1.9km): 38:41

Prva tranzicija: 4:07 - Ovaj put sam neopren relativno brzo skinuo, jer sam vježbao zadnjih mjesec dana što brže skidanje. Sporije mi je išlo s navlakama za ruke koje sam prvi puta stavljao na nekom triatlonu i bio sam prespor jer sam na trenutak stao i razmišljao da li da ipak vozim bez čarapa. To sve sam odlučio prije, a opet su mi gluposti padale na pamet. Vrijeme mi je uzelo i stavljanje biciklističke majce na mokro triatlonsko odijelo, ali kasnije na biciklu zbog toga nisam nimalo zažalio.
Bike: 3:04:37 - Iskreno kad sam prvi puta na internetu vidio profil staze veselio sam se takvoj stazi, jer iz dosadašnjih utrka ove godine mi je dosta odgovaralo kad su neka brda. Biciklistički segment utrke je potpuno promijenjen u odnosu na prošlu, prvu utrku 'slovenske polovičke'. U subotu kad smo pričali sa Željkom Šaban i Markom rekli su nam da su otišli malo autom u izvidnicu vidjeti stazu da odluče koji profil kotača staviti i nisu baš bili oduševljeni jer čak iz auta nije izgledalo nimalo lako. Ja sam nakon brifinga razmišljao da makar po noći malo vidim cestu, ali ipak sam otišao spavati, jer sam znao da sam stvarno trenirao puno bicikl i osjećao sam se puno jači i sigurniji nego na svom prvom halfu. Nakon izlaska iz tranzicije već nakon prvih 100m kreće uspon dugi cca 700m na kojem odmah je bolje prebaciti u niže brzine. Prvih 10km stalno gore dolje sa usponima na kojima se već nakon tih početnih par km sasvim dobro digne puls i zagriju mišiči nakon plivanja. Zatim dolazi spuštanje od 2km kad si misliš da je super se tak spuštati, ali kak bude se tek penjati, pa se prolazi preko mosta rijeke Save Dolinke i skreće se kroz mjesto Slovenski Javornik na cestu koja ide prema Jesenicama. Poslije se vozilo 3x16km (8km u jednom smjeru i vjetar u leđa i bočno s okretom na kojem je bila okrjepa, a 8km natrag vjetar u prsa do okreta i tako 3x) na dosta valovitoj cesti, zadnja 2km prije okrjepe ravnica. Taktiku sam imao da do okrjepe stiskam jako i koliko mogu, a vraćajući se natrag ionako zbog vjetra mi je bilo teže pa se nisam trudio tako jako kao u suprotnom smjeru. Do tih okreta prestigao sam samo dvojicu, a na početku iz tranzicije mene su na prvom brdu prošli odmah dvojica sa TT biciklima tako da sam bio na nekoj pozitivnoj nuli. Do ceste gdje su bili okreti mučilo me što baš nikoga ispred sebe ne vidim, čak i kad sam napravio prvi okret vozio sam potpuno sam i nikoga nisam vidio. Sjetio sam se što sam prije pročitao na blogu od Andreja kako on u takvim situacijama ima osjećaj kao da vozi na treningu pa izgleda kao da ne ideš dovoljno jako kao kad je netko ispred na dopuštenoj zavjetrini. Bilo je dosta sudaca na motorima s jedne i s druge strane, ali unatoč tome vidio sam da se kršila zabrana. U 2.krugu su me trojica prestigli koji su se nastavili voziti na nedopuštenoj udaljenosti. Kako nisam baš nikoga imao ispred da mu se i približim na dopuštenu udaljenost, prepoznao sam po dresu hrvatsku triatlonku Ivu Tomić u suprotnom smjeru pa sam pamtio svaki put gdje smo se ranije mimoišli i tako sam najbolje provjeravao kojom brzinom vozim u odnosu na druge. U početku 3. kruga više nisam mogao razmišljati o onom osjećaju da bih možda trebao stati na wc i odlučio sam izgubiti 2min i stao sam na nekom prilazu i konačno mi je bilo lakše. Više od 60 km sam se vozio tako i čim sam ponovno sjeo na bicikl bio sam kao nov. Prije te stanke sam se okrenuo i vidio sam da je 1min iza mene Sebastjan Omerzo iz Triatlon kluba Krško kojeg sam upoznao na olimpijskom triatlonu prošle godine u Splitu. Okrenuo sam se 3. puta na okretu kod okrjepe i nedugo nakon toga me stigao Sebastjan i stao je da popričamo, a ja sam mu iz straha rekao da bolje da gas da sad kad se već vraćamo i njega i mene ne kazne za draftanje. On je dobro vukao do skretanja prema mostu, pa sam ga prestigao i onda nakon mosta je već počeo rock n'roll.. Od 40km/h došli smo na 20km/h vozili smo se već tako 1km uzbrdo i onda po nekoj logici obično dolazi lakše, ali ne i tamo, već se vučemo sporo i onda evo tabla 14% i tako uzbrdo još 1km. Na početku tog dijela Sebastjan je zadao tempo i prestigao me, ali je brzo i on ipak odlučio malo lakše, a meni je iskreno bilo teško, ali malo na noge malo sjedeći uspio sam izvoziti. Još sam u to vrijeme i uspio se našaliti i viknuti mu da je možda bolje da stanemo i da nosimo bicikle do tranzicije. On mi je odgovorio da je to samo zbog naših kilograma, a ja sam si mislio da nismo loši ako se još možemo i smijati sami sebi. Poslije tog brda Sebastjan se brzo oporavio i ubrzao na 1min ispred, ali sam ga kroz tih 10km uspio ponovno stići te smo zajedno ušli u tranziciju.
Na biciklu sam se jako dobro osjećao i mislim da sam dosta grizao. Na početku nakon izlaska iz tranzicije na prvom usponu osjetio sam bol u donjem dijelu leđa i prvo sam pomislio kako je to od jutarnje temperature i bio sam mokar, ali onda sam se sjetio da sam u četvrtak imao berbu i nosio na leđima grožđe. To je definitivno bila pogreška u pripremama pred utrku, ali budući da sam bio najmlađi u berbi i mislio sam da nema veze što inače ne pijem to vino ipak je red da pomognem. Prvih nekoliko km na biciklu sam si itekako mislio da bar nisam imao takav fizički posao zadnji tjedan i još sam više shvatio koliko je potrebao pravi odmor na vrijeme. Kako je puhao stalno neki vjetar nisam bio toliko žedan kao npr. na halfu u Austriji kada sam već na 75km popio oba bidona od 1.5l, ovdje sam računao s tim da zbog vjetra ću imati osjećaj da nisam žedan, ali svejedno sam popio samo 1 bidon od 1.5l u kojem sam otopio 2 powerbar gela. Nakon 90km vratio sam se s drugim netaknutim bidonom. Na okretu gdje je bila okrjepa nisam uzeo ništa ni u jednom krugu.

Vrijeme bicikla (90km): 3h:04min

Ovdje možete vidjeti još od organizatora Garmin profil biciklističke staze - Garmin

Druga tranzicija: 01:29 - To mi je bila bolna točka na 1. halfironmanu u Austriji kada sam se vratio s biciklom i otkopčao sam nehotice kacigu prije nego sam odložio bicikl. Izašao sam tada isto brzo izvan tranzicije, ali čekali su me suci s kaznom (penalty) 4min., jer nisam postupio sukladno pravilima natjecanja. Nisam se žalio, jer cjenim pravila uostalom o tome i učim svaki dan, ali sam upitao suca na njemačkom da li stvarno pune 4min. Stajao sam tamo pored i da sam bar za to vrijeme nešto popio. Jednostavno sam se čudio sam sebi kako sam glup i nespretan da sam na takav način izgubio 4min. Da ne pričam koliko sam se stojeći ohladio, a taman kreneš trčati nakon 90km bicikla. O tom scenariju sam poslije dugo razmišljao na mnogim treninzima i nipošto nisam želio da mi se to ponovi tako da sam bezbroj puta u glavi vizualizirao koje stvari po redu radim i čak sam i vježbao simulacije kada sam se vraćao s dugih biciklističkih vožnji. Trenirao sam mozak da kada se približavam zadnjih par km mi ništa previše ne odvlači pozornost i brojao sam si što točno i kojim redoslijedom moram napraviti kako bih bio što precizniji, efikasniji a time i brži. Ovaj put sam to bez greške napravio, brzo sam obukao tenisice, stavio kapu i naočale, uzeo 1 gel koji mi je odmah nakon nekoliko stotina metara ispao (hvala Marku i navijačima iz Zadra što su mi u 2. krugu nakon 6km ga dali!) i krenuo na trčanje. Prvih 6km sam dosta dobro išao, ali sam pazio na tempo da ne idem prebrzo i da se prerano ne zakiselim. Trčalo se 3 kruga po 6km + dodatna 3km oko prekrasnog Bledskog jezera. Poseban ugođaj jezeru daje otočić s crkvom Uznesenja Marijina, čiji barokni toranj izviruje iz bujnog zelenila. Crkva je inače sagrađena na temeljima predromaničke kapele i kasnije gotičke crkve sredinom 17.stoljeća. Tada je sagrađeno i 99 kamenih stuba koje vode od pristaništa sve do vrha otočića, gdje se može razgledati crkveni muzej, ali i pozvoniti na 'zvono želja' iz 1534. godine. Postoji i legenda o 'potonulom zvonu' koja kaže da će se svakome vjerniku ostvariti želja ako 3 puta zazvoni na staro zvono. Ipak nisam bio tako brz i odmoran da bih otrčao na otočić i pozvonio, ali svejedno sam čak 3 puta kako sam kružio oko jezera se sjetio te legende sa željom da stignem do cilja.
Malo o Bledskom jezeru:
nadmorska visina jezera - 475m
dužina jezera - 2120m
širina jezera - 1380m
Površina - 144 ha (1.44km kvadratnih)
Najveća dubina - 30.6m
Najviša temperatura vode ljeti - 26 stupnjeva
Prirodna obnova jezerske vode - 3.6 godina (meromiktičko jezero)
Kažu da jezero pruža nezaboravne slike u sva godišnja doba: u proljeće kada se ozelenjele krošnje ogledaju u njegovoj tirkiznoj vodi; ljeti kada elegantni labudovi i drvene brodice klize po zlaćanoj površini dok kupači traže osvježenje u svježoj jezerskoj vodi; u jesen kada se u jezeru prelijevaju tople boje požutjelihkrošnji ili zimi kada mraz i led oboje sve u bijelo.
Noću, kada se tisuće svjetala treperavo razlijeva po jezerskoj vodi, Bled postaje čarobnomjestoiz priče, a čarolija koja vraća u prošlost nastavlja se danju romantičnom vožnjom u starinskoj kočiji oko jezera ili u pletni (tradicionalnim drvenim brodićem na vesla dugim 7m kojima lađari prevoze ljude na otočić). U 3. krugu mi je već bilo dovoljno teško da sam i na trenutke pomislio o nekoj romantičnoj priči, ali zbog stalnih promjena tempa sam se brzo morao osvjestiti. Na trčanju su bile 2 okrjepne stanice, jedna u samom kompleksu blizu cilja odnosno starta i druga (prva na izlasku iz tranzicije) 3km udaljena točno ispred pansiona u kojem sam spavao (Pansion Mlino). U svakom krugu uvijek sam stao samo na toj okrjepi, jer je bila na mirnijem mjestu. Što se tiće samih okrjepnih stanica - jednom riječju za mene savršene! Na njima je bilo voda, izotonik, coca cola, voće (banane, jabuke, lubenice), čokoladice. Osim toga ljudi koji su se brinuli oko toga svega jako srdačni i veseli, bodrili u svakom krugu svakog natjecatelja.
Kako se trčalo oko jezera trčali smo stazama po kojoj je šetalo mnogo turista, međutim organizator je postavio ljude na kritična mjesta koji su fučkama upozoravali turiste da pripaze i to je super bio potez organizatora, a na neke neoprezne turiste se opet ne treba ljutiti. U drugoj polovici 19. stoljeća vizura jezera bitno se promijenila - sagrađene su vile, hoteli, uređeni parkovi, šetališta, a početkom 20. stoljeća Bled je najljepše lječilište Austro-Ugarskog Carstva koje privlači europsku aristokratsku elitu. Nakon Drugog svjetskog rata Bled posjećuju i brojni političari i državnici jer je tu smještena Vila Bled - rezidencija predsjednika Tita, danas adaptirana u hotel najviše kategorije. Osobno nisam uspio prepoznati nijednog političara ili nekog kako se ono kaže celebrity-a na šetnici dok sam trčao niti me to tada zanimalo, ali sam zapazio skupinu japanskih turista kako su se brzo svi maknuli sa staze i postrojili jedan kraj drugoga na travi i svi se naklonili i pljeskali. Osim te situacije, bilo je i ostalih spontanih kada bi obični ljudi koji su uživali i šetali se nešto ohrabrujuće doviknuli ili zapljeskali. Imao sam osjećaj kao da mnogi od njih i znaju kakva se utrka održava taj dan. U prilog tom mišljenju i sam vlasnik pansiona u subotu me došao pozdraviti i pitao me da li nešto možda posebno trebam znajući da je triatlonska utrka. Znam da bi rado on zaradio, ali opet ti je drago kad vidiš da si stranac pa makar i u susjednoj Sloveniji, a da netko ti je spreman i dodatno pružiti pomoć.
Zadnja 3 km više nisam imao snage ni da pojačam iako sam htio, stigao me Blaž Kavčić s kojim sam se u cilju upoznao i dotrčao sam do cilja. Pri samom ulasku čuo sam pljesak organizatora i kako se spominje moje ime i prezime i zaustavio se. Nije bilo nikoga od mojih da mi čestita, ali u takvom trenutku to uopće nije bitno. Dobio sam medalju i te minute dok stojiš u cilju i piješ enormne količine vode i jedeš naranče, čestitaš ostalima koji tamo sjede i upoznaš preostale koje nisi do tada stigao, i nisi ni svjestan što si uspio napraviti neovisno o nekom rezultatu su one najljepše minute za koje se isplati dati sve od sebe na svakom treningu prije i tijekom utrke.
Trčanje (21.1km) - 2h:03min
Ukupno vrijeme - 5h:52 min - E sad da li sam mogao imati bolje vrijeme i da li sam mogao brže? Možda sam mogao i nekoliko minuta brže, ali nakon 16km trčanja sam razmišljao koliko sam samo trenirao ove godine (izostavim li sve utrke), a rijetko kad bih stao i rekao sam sebi: 'Bravo! Vidiš da možeš i da uspijevaš! Trčao sam možda za neke sporo, ali budući da je meni PB u polumaratonu još uvijek 1:45, nakon 90km takvog bicikla meni je na kraju 2:03 dobro. Uglavnom imam još vremena i prostora za još bolje rezultate, ali ovakve utrke su odlične jer me i evo drugi puta ove sezone sjetila na onaj početni cilj - zašto se uopče bavim sportom i to posebno lijepim sportom, triatlonom?!
Na utrci je pobijedio Jaroslav Kovačić, slovenski triatlonac (Triatlon klub Krško) i profesor tjelesne kulture, a izjavio je: 'Zmagati na tem triatlonu Loveman na Bledu je zame zagotovo največja lovorika. To je največji triatlon v Sloveniji. Zame potrditev, ko dolgo nisem zmogel na vrh. Tekaški del je bil mnogo težji, kot sem pričakoval. Po taki razdalji se občuti vsaka vzpetinica na poti okoli jezera. Na plavanju se res nisem naprezal, lovil sem le ritem Nemca Brunsa in Madžara Bajaia, vendar na kolesu nista mogla slediti. Tudi sam sem raje počakal skupinico, saj je kljub prepovedi zavetrja psihološko lažje slediti kljub desetim metrom dolgi razdalji kot sam držati visok ritem. Vzpon z Jesenic na Kočno pa je bil zares zahrbten. Mislil sem, da bo počil okvir, tako sem se lomil v tisti breg. Navzdol proti Bledu sem bil raje previden, zato sta mi Mori in Jure Majdič ušla, a sem vedel, da ju bom v teku hitro ujel.' Kod žena je naša Željka Šaban završila kao treća, a Iva Tomić peta.
Njihov osvrt na utrku: Željka Šaban i Iva Tomić
Ostali hrvatski triatlonci koji su se natjecali su Vanja Canjuga (Tk 042 Varaždin), Ivan Gobin (Tk Zadar), Marko Rakovac (Tk Rovinj), Luka Mićanović i Marko Rafaj (Tk Petrinja), Denis Ćurčinski (Tk Zagreb), Zlatko Tomšić (Tk Jarun) i Veljko Brajković (Tk Albona Extreme).
Rezultati Loveman Bled 2011.

Organizator utrke je Triatlonski klub Trisport na čelu sa Mirom Kregarom. Svaka pohvala organizatoru, a posebno me se dojmilo što su ti svi ljudi koji su volontirali i brinuli se bilo na okrjepama bilo na okretima ili uz samu stazu tako animinirani da bih mogao reći da su svi zapravo triatlonci. Na primjer na trčanju sam uzimao okrjepu i usput sam razmijenio nekoliko riječi da bi me poslije u cilju vidio i prepoznao, pristupio mi kada sam gledao u prazno i još uvijek nepomično sjedio vjerojatno još nevjerujući da sam napravio dobru utrku i upitao me kako je bilo. Razgovarajući smo se upoznali i Klemen sa okrjepne stanice je i sam triatlonac koji je ove godine na svojem prvom Ironmanu u Klagenfurtu završio utrku s vremenom 10h i 47min.
Poslije utrke sam još malo sjedio i gledao okolo prelijepi krajolik, spremio stvari i opremu u auto i krenuo za Varaždin. Prije Ljubljane dogodila se nažalost teška prometna nesreća i autocesta je 20km bila zatvorena te sam se osjećao kao da sam se odmah vratio iz neke bajke u stvarnost. Vozio sam se puno duže i sporije u povratku, ali najviše zbog umora koji sam počeo osjećati u samoj vožnji. Definitivno nakon takvih utrka je bolje ostati i bar kratko se odmoriti.
Svoj skromni rezultat sam postigao za kolegu triatlonca koji je zbog smrtnog slučaja u obitelji bio spriječen da mi se pridruži na startu. I na kraju čestitam svima koji su se natjecali prošli vikend na bilokojoj triatlonskoj utrci u Bledu!

Fotogalerija Tomaža Rifla
Fotogalerija Edvarda Perka
Fotogalerija Triatlon kluba 3K Šport

Loveman Bled

2011-09-16T09:40:00.002+02:00

Sutra putujem u Sloveniju u Bled gdje će se u nedjelju održati utrka half ironman distance (1.9km; 90km; 21.1km). Više informacija o samoj utrci možete pročitati - Loveman - slovenska iron polovička

Čitam o Bledu ovih dana u časopisu 'Meridijani' (studeni 2009.): 'Bled je veličanstven spoj prirodne i kulturne baštine čiju osobitu ljepotu treba očuvati za brojne buduće naraštaje koji će, kao i mi danas, željeti doći iz prenapučenih gradova upijati prizore bajkovitog planinskog krajolika, udahnuti čisti zrak, zaroniti u bistru vodu, okrijepiti dušu i odmoriti tijelo.'

Fotografije 6.kola Duatlon lige

Iako sam u tjednu u kojem sam trenirao slabijim intenzitetom, iza mene je sprint duatlon kojeg sam odradio u srijedu. Nisam bio odlučan u namjeri da idem na duatlon ligu do samog starta, jer sam se bojao da bi me moglo povući i da se ne bih onda držao plana što mi svakako ne bi bilo pametno nekoliko dana prije utrke za koju se spremam ipak 'malo' duže. Prije starta mi je i pukao šaraf jer sam htio isprobati visinu sica što mi je dodatno unijelo nervozu i dalo mi povoda da možda nije pametno da se natječem taj dan. Nitko nije imao rezervni i kroz par minuta kad već pomisliš da nemaš sreće, uspio sam naći rješenje i od lulice izvaditi jedan i staviti ga da izdrži sic za taj duatlon. Sreća u nesreći je da sad znam da nije loše imati nekoliko tih šarafa uvijek sa sobom i nadam se da sam to uspio ispucati sada prije Bleda.Cijeli tjedan je u znaku visokih ljetnih temperatura, neuobičajenih za polovicu rujna tako je bilo i u srijedu sve do par minuta prije starta. Tada je počeo puhati dosta jaki vjetar koji je dao naslućivati da bi i moglo nešto s neba pasti. Cijeli duatlon je pratio ipak samo jaki vjetar, a kiša nam se ovaj put smilovala. Iako je puhalo trčanje je bilo ugodnije, a na biciklu je bacalo malo u stranu. Za pretposljednje kolo ovogodišnje duatlon lige skupilo nas se lijepi broj tako da sam mogao birati koga ću na početku slijediti kako bih se pridržavao tempa. Vjerojatno sam prvi puta na tim duatlonima krenuo prvih 2.5km sporije i pametnije nego prije. Iako sam osjećao da mogu još brže i da bih mogao trčati blizu PB-a na 5k nisam htio nipošto trčati da se do kraja potrošim. Do tranzicije sam istrčao sam iako sam u prvom krugu držao grupe, kasnije sam ipak malo ubrzao, ali opet sam se kontrolirao tako da sam istrčao u rupi između grupe ispred i iza koja se formirala po određenom tempu. U tranziciji nisam žurio kao inače, sve sam radio dosta sporo i pokušao sam što bolje misliti o sitnicama koje bi me mogle koštati ako neću dovoljno paziti na Bledu. Tako da sam sigurno nakon dobre minute krenuo na bicikl. Na biciklu sam se unatoč vjetru super osjećao i mislim da sam se uspio nešto i popraviti u odnosu na početak sezone i prve utrke half ironman distance u svibnju. Tijekom treninga prethodnog mjeseca uspio sam pronaći optimalni položaj na aerobarima što mi još više odgovara nego prije. Nakon bicikla trčao sam 2.5km puno lakše nego prije i na kraju sam napravio svoj PB na duatlon ligi, a da uopće ići na rekord nisam imao namjeru.
28.04.2010. 1. Duatlon liga Aquacity, Varaždin (1.kolo) = 1:13:55 (22:48; 39:03; 12:04)
14.09.2011. 2. Duatlon liga Aquacity, Varaždin (6.kolo) = Rezultati

Osim duatlona jučer sam odradio i trening snage. Ja sam zavolio triatlon, a otac vinogradarstvo, vinarstvo i podrumarstvo. Da se nastavi obiteljska tradicija sauvignona iako što se mene tiće mogao bih biti stalno na vodi, nosio sam preko 50-ak puta grožđa. Tata kaže da je to trening koji je bolji od svake teretane. Nije na meni da odlučujem o pravom terminu berbe grožđa, ali danas itekako osjećam tu domaću teretanu iz gorica. Nadam se da će poput 'kraljevskog' vina biti i na kraju bar približno i takva sezona.

Žao mi je što neću ove godine moći trčati polumaraton u Varaždinu koji prolazi i kroz moju ulicu, ali svima koji se spremaju trčati u nedjelju u Varaždinu želim lijepi ugođaj. Ukoliko se niste još prijavili za utrku polumaratona (21.1km) ili utrku na 5km - 17. Varaždinski polumaraton

O dopingu i zašto varaju dopingirani triatlonci

2011-09-08T00:05:00.038+02:00

Prošle godine sam počeo pisati o dopingu u triatlonu - Triatlon & Anti-Doping. Ta tema je, nažalost, uvijek aktualna. Govori se kako je sportaše teško kontrolirati, kako dolazi stalno do novih slučajeva. Doping je inače jako raširen među amaterskim triatloncima. Kakvi su to sportaši koji se dopingiraju? Zašto to rade svome tijelu? Na to pitanje daje odgovore mladi njemački novinar Daniel Drepper napisavši odličan članak.
'Gedopt nach Hawaii: Warum betrügen Amateur-Triathleten?'

Da je situacija sve ozbiljnija shvatio je i Njemački triatlonski savez koji je uvodnim tekstom ('In unserer hochtechnisierten und auf den Leistungsgedanken ausgerichteten Gesellschaft wird das Erreichen von Höchstleistungen immer mehr zum „Muss“. Diese Spirale macht auch vor dem Sport nicht Halt und der Griff zu unerlaubten Mitteln und Methoden, teils unwissentlich, teils mit Absicht, erreicht neben dem Spitzensport zunehmend auch den Breitensport.') najavio Anti-Doping dan povodom kojeg će se održati konferencija (2 i 3.listopada) u Frankfurtu. 'Cilj je izgraditi snažnu mrežu koja bi omogućila Njemačkom triatlonskom savezu da na natjecanjima testiranja obavlja inspekcijsko osoblje saveza', izjavila je Clarissa Sagerer-Schlockermann odgovorna za odnose s javnošću, amaterski sport i doping u savezu.

Anti-Doping-Tag 2011 der Deutschen Triathlon Union
'Say NO to Doping 2011!' - International Triathlon Union & WADA

7.kolo ULID

2011-09-07T20:58:00.003+02:00

Ostale fotografije

Samo dva posta sam napisao prošle godine o tzv. ULID ligi odnosno Ultra trkačkoj ligi Drava. U tim postovima bih obično spomenuo kako sam trčao, no mislim da je potrebno bar jednom ove godine nešto napisati o samoj ligi najviše zbog požtrvovnih pojedinaca koji su osmislili navedenu ligu prije 5 godina i ostalih koji se trude iz godine u godinu da ta liga svako pojedino kolo bude lijepo organizirana. Dakle, samu ligu su osmislili dvojica dugogodišnjih zaljubljenika u rekreativno trčanje (članovi Trkačkog kluba Marathon 95 i od prošle godine jedni od osnivača Triatlon kluba 042 iz Varaždina), Antun Belošević - Toni i Ladislav Gregorinčić - Slavek. Godinama su njih dvoje trenirali u sklopu Cross lige Drava gdje postoje uobičajene staze na 2000m i 5600m i tako su s vremenom odlučili da pokušaju napraviti neku trkačku ligu, a da svako kolo bude drukčija dužina staze. Pritom su na početku pitali ostale trkače što bi voljeli trčati i tako je uspješno zaživjela prije 5 godina ULID liga na Dravskom kanalu u Varaždinu.

Kalendar utrka 5. Ultra lige Drava 2011.

Proljetni dio:
30. 03. 6 km - Drava - nova staza prema dvorani
06. 04. 4 x 2,5 km - štafeta - Drava kod kupališta
20. 04. 5 km - Stadion Sloboda
04. 05. 8 km - Drava - nova staza prema dvorani
18. 05. Utrka na 1 sat - Drava
01. 06. 7 km - kronometar - Drava
Jesenski dio:
07. 09. 8 km - Drava
21. 09. 5 km - Stadion Sloboda
05. 10. 2.5 km + 5 km - utrka s dva starta - Drava
12. 10. Jesenska milja - Drava

Start svih kola je navedenih datuma (uvijek je srijeda - to je dobro zbog navike da je liga stalno polovicom tjedna i da nema nijedne druge lige u blizini taj dan), prijaviti se može do 15 min. prije starta, a startnina za cijelu ligu je 20 kn.
Bodovanje je na način da se u proljetnom dijelu lige boduje 5 najboljih plasmana u 6 kola, a u jesenskom dijelu boduju se 3 najbolja plasmana u 4 kola. Za ukupan plasman potrebno je odraditi normu u oba dijela (proljetnom i jesenskom) i zbrajanjem oba dijela dobiva se konačni poredak u sezoni.
Prošle godine je na ULID ligi nastupilo 56 natjecatelja i 8 natjecateljica. Konačni poredak 4. ULID-a 2010.
Ove godine sam zadovoljio normu što se tiće proljetnog dijela lige i uspio sam nastupiti na 5kola od ukupno 6. Ukupni poredak proljetnog djela ULID 2011.
Inače sama liga mi se jako sviđa prvenstveno jer nijedno kolo nije isto (osim kada se trči 5km na stadionu Sloboda, međutim ta kola su uvijek odlično posjećena jer se može napraviti odličan kontrolni trening na 5k) i time se zapravo izbjegne monotonija ako se uvijek zna dužina staze i kako ona izgleda. Na primjer, danas je održano 1.kolo jesenskog dijela lige i trčalo se 8km, ali posve drugom stazom nego kad sam trčao također 8km na 4.kolu ovo proljeće. U proljeće sam trčao 8km na stazi koja je vodila uz Dravski kanal prema novoj sportskoj dvorani, trčalo se malo po asfaltu, pa po travi pa se popelo na nasip tako 4km pa okret i natrag i tada sam istrčao 36:23. To je bilo desetak dana prije mojeg prve halfironman utrke u Austriji. Danas je slična situacija, također je desetak dana do halfironmana na kojem ću, nadam se, moći nastupiti, međutim staza od 8km je bila drukčija. Start je bio kao uvijek kod kupališnog mosta na Dravi, ali nismo kao u proljeće trčali preko mosta, već smo nakon 500m skrenuli u šumu, pri izlasku iz šume je nasipan novi sloj šljunka tako da je bila mala kratka uzbrdica dovoljna da utječe na tempo, zatim nakon 2km se skrenulo iz šume uz kanal, poslije 3km preko mosta sa skretanjem ponovno u šumu, pa malo kroz šumu opet van preko mosta i tako 2 kruga. Na startu nas se skupilo, po mojoj procjeni, do sada najviše trkača od svih kola. Vidjeti će se bolje po rezultatima. Vrijeme je bilo lijepo, sunčano i još dosta topao dan s obzirom da je već u tijeku rujan. Na momente sam čak imao osjećaj kao da je uobičajeni ljetni dan pogotovo kad smo trčali u šumi, kao da je bilo puno manje kisika. Do 1km su i oni najbrži trčali 'sporije' tako da se na početku stvorila kompaktna grupa od desetak trkača i Garmin mi je pokazao da smo trčali 4:15/km. Nisam se imao namjeru danas utrkivati, čak sam razmišljao da napravim neki drugi trening, jer sam jučer napravio odličan dan (30km bike s visokom kadencom, uspio sam odlično isplivati i izbrojati si svaki okret na 2000m za vrijeme ručka i predvečer sam s prijateljem trčao tempo trening 13km prvi puta po glavnoj cesti kroz Sračinec - prvo veće selo od Varaždina prema Sloveniji. Inače uspio sam držati dobar tempo na cesti koja je tako ravna da kao da nikad nema kraja i svaka čast svima koji trče utrke koje su stalno u jednom ravnom smjeru.), ali upravo jer sam do sada uspio raditi dobre treninge kroz ULID ligu odlučio sam da ću ipak trčati. Na kraju sam napravio u sklopu 8km kontrolni trening na 5km nakon zagrijavanja, a zadnjih 3km sam trčao u tempu svojih trenutnih 10k. Svih 8km nisam mogao danas trčati u tempu svoje 5k, jer već polako mi se bliži važnija utrka za koju treniram puno duže i samo bih se dodatno iscrpio. Zadnjih nekoliko treninga često se sjetim rečenice triatlonca Borka Prvana kojeg jako cjenim, a koji često zna ponoviti savjet koji uvijek rado voli podijeliti: 'Kad osjetiš da si najbolji, povuci kočnicu i stani.'

Rezultati 7.kola ULID

Izvještaj o ljetnim radostima

2011-09-06T08:27:00.002+02:00

Jučer je bio ponedjeljak, dan kojeg je moj mozak već zapamtio kao uobičajeni dan odmora - dan kada ne treniram i ne bavim se nikakvom fizičkom aktivnošču (ako sjedenje za knjigama ne spada bar nekim dijelom u takvu aktivnost). U mnogim planovima vidio sam 'rest day', a ja sam početkom ove sezone odlučio da će to biti prvi dan u tjednu. Samo ponekad ipak treniram taj dan, po dobrom osjećaju ili ako mi se nešto promijenilo u prethodnim danima. U ovim ljetnim mjesecima nisam nešto naročito produktivan u pisanju na blogu što se može vidjeti po broju postova. Desetak dana teške prehlade koja je graničila s upalom pluća nakon triatlona u Gornjoj Stubici i nemogućnost spajanja normalnih treninga prisilila su me da se još pametnije i razboritije pokušam organizirati. Možda iskreno i nisam imao onu inspiraciju za pisanje ili sam je uspješno pretvorio u inspiraciju sve boljeg treniranja i pripremanja u odnosu na prije koja me drži i sve više mi pomaže u običnim dnevnim aktivnostima. U međuvremenu od zadnjeg posta i utrke u Ljutomeru napravio sam 2 zadnja kola triatlon lige Aquacity u Varaždinu o čemu ću napisati nešto ovih dana. Planirao sam nastupiti na halfironmanu ovaj vikend u Austriji, ali sam izmjenio plan i ako sve bude u redu volio bih nastupiti polovicom mjeseca na halfironmanu na Bledu čime bih zatvorio ovu lijepu sezonu u triatlonu.
Prošli tjedan mi je izgledao otprilike ovako:
28.8. (nedelja) - bike 60km (Ludbreški vinogradi) + run 8km
29.8. - trening sa Sašom Moslavcom (Aquacity - bike - swim cca 1800m - bike)
30.8. - odmor s ponedjeljka prebačen na utorak
31.8. - kronometarski duatlon Aquacity (1.jesensko kolo) - zadovoljan sam s vremenom na biciklu i svojim PB-om, ali još treba malo poraditi na trčanju. Cilj mi je bio da pokušam dostići natjecatelja koji je bio 1.min na startu ispred, a da me ne prestigne natjecatelj iza, da napravim progresivno trčanje u donekle jednakim segmentima i da se spustim s ukupnim vremenom ispod 1h.
           - 26.05.2010. 1.Duatlon liga Aquacity (3.kolo) - sprint kronometar = 1:05:27 (39:13; 26:14)
           - 22.09.2010. 1.Duatlon liga Aquacity (6.kolo) = 1:03:13 (37:44; 24:25)
           - 31.08.2011. 2. Duatlon liga Aquacity (5.kolo)                              = Rezultati
Nijedno kolo nije isto naravno prvenstveno zbog vremenskih uvjeta, ali ponekad zbog usporedbe nije naodmet.
01.9. - trening na Cross ligi Drava (dionice - 2min.+1min.)
02.9. - swim 2.500 (WU 400m FC, MAIN 8x50m Build (20s.RI),400m Z3(15s RI), 2x200m Z4 (15s RI), 400m Z3 (15s RI), 4x100m Z4 (15s RI) WD 100m FC + run 1h (lagano trčanje za oporavak)
03.9. - bike cca 110km sa prijateljem, Željkom Barabašom kojeg sam uspio nagovoriti i ohrabriti da dođe u srijedu na svoj prvi duatlon. Više ne znam na koju stranu da se okrenem i kojim cestama da vozim bike, jer sve mi je već poznato. U subotu sam odlučio prvi puta rutu Vž - Trakoščan - Cvetlin (granica sa Slovenijom, i to prava - hrvatska strana u nizini, pa uzbrdica cca 800m za pucanje mišića i onda spuštanje do slovenske granice) - nekoliko km od slovenske granice je loš asfalt kao da su tenkovi prolazili, a kasnije od skretanja za Cirkulane do Borla je super asfalt s jako malo prometa i s nekoliko zahtjevnih i dugih uzbrdica - granica (Dubrava Križovljanska). Od granice do Vž-a smo se vozili paralelno na način da smo držali malo jaču brzinu, pa svatko ima 1min. vremena za napad kojim se pokušava odvojiti, a drugi se mora obraniti i spriječiti bijeg. Ponekad mi je žao što ne nosim na takvim treninzima fotoaparat, jer me krajolik svaki puta iznova iznenadi.
04.9. - swim 1500m lagano + run 21km
Trčanje u nedjelju mi je bilo šečer na kraju, na Dravskom kanalu je bilo prihvatljivo, ali kada sam okrenuo po cesti preko nadvožnjaka u grad po onoj sparini već sam sanjao da je počeo 'ponedjeljak'..

Iskreno prije nekoliko mjeseci sam pročitao jedan post od Andreja Vištice kad mu počinje dan i dobro sam se zamislio. Uspio sam uvesti određeni režim koji pored ostalog uključuje ranojutarnje treniranje i to mi je uveliko pomoglo i olakšalo izdržati napor u vručim danima.

Iron Nun

2011-09-05T12:45:00.000+02:00

Časna sestra Madonna Buder, poznatija kao 'Iron Nun' završila je 37 maratona, 300 triatlona i 31 Ironman triatlona, i to sve nakon navršene 50. godine. Međutim, ove godine je odlučila da nakon Ironmana u Kanadi prekida svoju triatlonsku i sportsku karijeru.
'Iron Nun' ends triathlon career
Počela je trčati i natjecati se tek u 48 godini. Svećenik je u samostanu u jednoj propovijedi hvalio moć i volju vježbanja i opisao trčanje kao 'panaceju sa snagom da liječi depresiju i usklađuje um, tijelo i dušu'. Odmah je obukla neke stare kratke hlače i krenula trčati po samostanu da osjeti sreću trčanja. Nikada nije mislila da će se natjecati sve dok nije čula za utrku u znak podrške jednom čovjeku koji se bori s alkoholizmom i tako prvi puta javno nastupila na utrci 8.2 milje u njezinom gradiću Spokane u državi Washington. Utrka joj je bila toliko teška da je mislila da neće moći završiti, međutim nije se predavala i samo je nastavila lagano trčati. Prvi maraton na kojem je nastupila bio je maraton u Bostonu gdje je trčala da prikupi donacije za jednu osobu koja boluje od multipleskleroze, a nakon maratona nastupila je na prvom triatlonu - halfironmanu. Prije 3 godine je trčala opet u Bostonu kao jedina 80-godišnjakinja i uvela novu age-group kategoriju, a završila je maraton za 5h:01min.
Gotovo 30 godina trening je za časnu sestru bio kao svakodnevna molitva. Svaki dan je trčala ili vozila bicikl do jedne crkve 10 km udaljene od samostana. Godine 2006. natjecala se i na Ironmanu u Kanadi i na najpopularnijem ironmanu na Hawaiima. U Koni je postavila rekord u kategoriji 75-godišnjaka sa vremenom 16:59:03 i postala najstarija sudionica koja je uspjela završiti tu utrku i time je uvedena nova kategorija za žene 75-79 godina. Zamoljena da usporedi 2 Ironmana izjavila je: 'staza u Kanadi je bila daleko više fizički zahtjevnija, dok druga puno više psihički'. Ona je opisala Ironman Hawaii kao 'utrka po mjesečevoj površini uz neprestan osjećaj dizanja razine oceana bez objašnjivih i vidljivih promjena'. Prošle godine zadala si je novi cilj da zbog nje uvedu i kategoriju 80-84 u nekoj ironman utrci.
Vjera ju je jedino motivirala da završava teške utrke. Ciljnu crtu zamišljala je samo kao mjesto gdje mora stići da bi se osjećala sretno i ispunjeno. Triatlon je doživljavala kao najbolji trening za utrku sa životom. Govorila je kako tijekom svakodnevnih triatlonskih treninga ima mogućnost vidjeti sve ljepote i krajolike koje je netko stvorio i diviti im se, a tijekom utrke često mora proći kroz sve tegobe koje joj život može na putu pružiti. Kao život i same utrke ne završavaju svaki puta najbolje. Prije nekoliko godina natjecavši se po jakom vjetru pala je sa bicikla i ozlijedila se, međutim ponovno se digla i jednostavno nastavila. Godinama časna sestra Buder nije pokazivala nikakve znakove usporavanja. Osjećala je da mora ostati jaka tako da može pomoći onima kojima je njezina pomoć najpotrebnija.

Početkom listopada prošle godine objavila je autobiografiju 'The Grace to Race: The Wisdom and Inspiration of the 80-Year-Old World Champion Triathlete Known as the Iron Nun'. To je životna priča o hrabroj ženi koja je slijedeći svoje srce pronašla misiju i pokazala drugima kako se ne mora uvijek u životu držati strogih običajnih pravila.

Taborski tek Ljutomer

2011-08-12T22:14:00.004+02:00

Ljutomer (prekomurski:Lutmerk, njemački:Luttenberg) je grad i središte istoimene općine u sjevernoistočnoj Sloveniji, a nalazi oko 40 km istočno od Maribora u blizini granice sa Hrvatskom u pokrajini Štajerskoj i statističkoj regiji Pomurje čije je glavno središte Murska Sobota. U povijesnim dokumentima se spominje već 1211. godine i upravo su se kasnije na Prvom slovenskom taboru (1868.god.) ovdje rodile ideje o Ujedinjenoj Sloveniji, dok je prava grada dobio tek 1927. godine. Jednorogi konj je u grbu grada budući da je u Ljutomeru 1875. godine osnovan prvi slovenski konjički klub i u samom mjestu je najstarija skulptura konja u Sloveniji. U malenom mjestu (Radomerščak) prije Ljutomera rođen je Franc Miklošič, poznati slovenski jezikoslovac zaslužan za provedbu ideje o ujedinjenju Slovenije i zalaganje za nacionalno priznanje i jednakost unutar Habsburške monarhije tako da je u samom mjestu postavljeni kip u njegovu čast i jedna od najuspješnijih slovenskih gimnazija nosi njegovo ime.
Svake godine se sredinom kolovoza povodom dana općine održava utrka - ' Taborski Tek' koja privlači trkače i rekreativce iz okolnih mjesta i susjednih krajeva da trče u malom slovenskom gradiću između rijeke Mure na sjeveru i prekrasnih terasastih Jeruzalemskih vinograda na jugu. Ove godine općina slavi svoj 55. rođendan, i održan je 16. Taborski tek. Postoje utrke za djecu (250m,450m i 900m), utrka na 3km i glavna utrka na 8.5km koja je većim dijelom ravna, a natjecatelji trče od glavnog trga do sela Cezanjevci i natrag. Startnina iznosi 5 eura, a za mlađe od 15 godina nastup na utrci je besplatan. Prošle godine je sudjelovalo 97 trkača na glavnoj utrci, 24 na 3km i 79 djece na dječjim utrkama.
Budući da je Ljutomer udaljen od Varaždina samo 39km, a često radim biciklističke treninge po susjednoj Sloveniji (najčešće prelazim državnu granicu u Ormožu i vraćam se natrag preko Gibine ili Štrigove kroz Međimurje), odlučio sam napraviti jedan multi-brick biciklom do Ljutomera, pa trčanje utrke od 8.5km i natrag biciklom do doma. Sa mnom su krenuli dvojica prijatelja koja su se odmah zainteresirali za trening koji sam planirao tako da sam imao dobro društvo. Jedan je vozio na mountain bike-u, a drugi je odlučio napraviti ultra jaki trening za quadricepse vozeći se na ležećem biciklu na kojem kad ga vide ljudi ili trube i pozdravljaju, a ako ga vide dečki koji sjede u birtiji do ceste odmah im pada windows u glavi. Nikada nisam vidio da netko na nekom biciklu može privući toliku pažnju bilogdje se pojavi. Prema Ljutomeru smo išli kraćim putem za nekoliko km, ali zato težim kroz međimurske vinske ceste preko Železne gore i Štrigove, spustili se na granični prijelaz Banfi pa još nekoliko km do Ljutomera. Došli smo dosta brzo, iako sam ja mislio da ćemo biti sporiji, pa sam ja stalno sa svojim biciklom išao malo jače naprijed, grizao uzbrdo i vraćao se do njih da napravim trening kakav sam planirao.

Lijepo smo se prijavili na glavnom trgu, ispunili prijavnice i platili 5E blagajnici koja je svakome izdavala na kasi kao nekad u trgovinama račun. Takvo plaćanje na utrkama stvarno nisam nikad vidio. Dobili smo broj, ali morali smo dati 1E kao kauciju ako slučajno ne vratimo broj s kojim trčimo. Kad smo to sve brzo napravili, potražio sam gosp. Žnidarića, glavnog organizatora utrke kojeg sam ranije kontaktirao putem maila da ga pitam da li bi nam mogao osigurati bicikle tijekom utrke. Zamolio je nekog domaćeg iz Ljutomera samo 200m od starta koji nam je otvorio svoju garažu, preparkirao svoj novi Mercedes i pospremili smo bicikle u njegovu garažu. Stvarno jako ljubazna gesta i hvala im što su nam pomogli, jer bar nismo trebali misliti tijekom trčanja gdje nam stoje bicikli. Uspjeli smo popiti kavu i zagrijati se, iako smo se možda trebali još duže zagrijavati. Noge nisu bile teške kao kad sam u 4.mj. biciklom otišao u Gornju Stubicu na polumaraton Jurjevo, ali možda zato jer smo došli malo ranije i opustili se, trebalo se duže zagrijavati. Start je bio točno u 18h, moja procjena da se skupilo cca 100-injak trkača od toga 40% Hrvata (par triatlonaca iz Tk 042 i Tk Međimurje, Tk Marathon 95 i ekipa AK Gojanec na čelu sa jednim od najstarijih sudionika utrke - gosp. Furjan, 1937.god., uvijek nasmijani i veseli Krešo Levačić iz Murskog Središča koji ima maraton 2:40 ako sam dobro cuo..). Konkurencija dosta jaka za takvu utrku, dosta Slovenaca koji su grizli kao da je neko prvenstvo. U biti se utrka boduje za neki slovenski kup. Staza i nije toliko ravna kako sam mislio i pročitao, prvih 500m trči se po centru pa 500m uzbrdo, zatim slijedi malo manje od 1km lagano spuštanje. Cesta izlazi izvan Ljutomera, 3km samo polja okolo i dolazi se do sela Cezanjevci na početku opet blagi uspon, ali dovoljno da ga osjetiš. Slijedi skretanje preko mostića na obližnje nogometno igralište oko kojeg se radi krug (na izlazu sa igrališta je okrjepa) i vraća se istom cestom natrag do glavnog trga u Ljutomeru s time da kad se trči natrag vidi se da su ona 3km zapravo cesta sa stalnim blagim nagibom. Iako je utrka počela u 18h, vrijeme je bilo onako podmuklo, ne toliko toplo, ali dosta sparno tako da sam imao osjećaj kao da trčimo po najvećem suncu. Imao sam otprilike nekakav plan kako bih htio trčati i cilj mi je bio da probam držati 4:30/km. U srijedu sam pomogao u treningu na nasipu na Dravi prijateljima koji vode školu trčanja i uspio sam pomoći dečkima iz Međimurja koji redovito dolaze u Varaždin na treninge da istrče svoj PB na stazi cross lige (5.6km). Tako da sam znao da bih to mogao probati i danas samo sam htio što opreznije s obzirom da treba uračunati u to i biciklistički dio prije. Uspio sam i odradio sam dobar trening, iako sam osjećao na momente da bih mogao ubrzati, sjetio sam se da to danas nije moja utrka tako da sam se izmjenjivao s jednom slovenkom na čelu skupine nekoliko puta do cilja kada sam je sprintom dostigao, ali bilo mi je glupo je prestići 10m prije cilja, pa sam je pustio. U cilju te čeka odlična voda koja je tako dobra da sam je čak i zapamtio (voda Radenska koja se zove Oaza s okusom Breskve i Marakuje) i meni osobno najbolja od svih takvih Jana i dobiješ tek dolaskom u cilj majcu, a ne ranije na prijavama. Malo smo se osvježili i odmah smo krenuli doma drugim, lakšim putem preko Ormoža za Vž. Granicu smo prošli još po danu, a zadnjih 20km smo se ipak vozili po noći. Sviđa mi se da je utrka u petak, na početku vikenda tako da se sada možeš još veseliti ostalim treninzima i lijepom vikendu.

Fotografije i rezultati!

Biciklom protiv vjetra

2011-08-08T20:55:00.001+02:00

Iako mi je jučer i danas bilo možda najteže ove godine trenirati na biciklu zbog jakog južnog i jugozapadnog vjetra svejedno se opet veselim novoj vožnji na biciklu.. Slušam ovih dana kako većina ljudi, već na sam spomen južine, pomisli na neugodnu glavobolju, na nestrpljive i neoprezne vozače, svadljive kolege ili članove obitelji, umor koji kao da na ruke i noge navlači teške utege.. Osim što me na momente vjetar na biciklu dosta bacao u stranu ipak nisam nakon takvog treninga osjetio te simptome djelovanja vjetra na ljudski organizam koje ovih dana najviše pogađaju meteorolabilne osobe. Ne znam možda sam se već naviknuo.

Tour de France 2011.

Ovaj video uradak kao sažetak 98. Tour de France ne pokazuje samo neke najbolje fotografije konkurencije na najvećoj biciklističkoj utrci na svijetu, već u kombinaciji s glazbom naglašava napore i hrabrost svakog natjecatelja i lijepo pokazuje koliko ih čini sretnima što imaju prilike sudjelovati na takvom natjecanju. Tour de France gledati in vivo zasigurno je doživljaj koji se pamti. Međutim, trud i hrabrost može osjetiti bilotko ukoliko odluči kroz svoju rekreativnu aktivnost 'skočiti' češće na bicikl.. S time bi se mnogi sigurno i lakše navikli na nepovoljne biometereološke prognoze.

Dan maratonaca - 7.8.

2011-08-07T12:36:00.000+02:00

Bez obzira da li je netko profesionalni trkač ili se može popesti ponekad na postolje u svojoj kategoriji ili 'samo' osvojiti vrijednu medalju nakon što uspješno završi utrku i dođe do cilja te nakon pokloni tu istu medalju svojim najbližima, trčanje maratona je za sve ono nešto posebno..

Argentinci Juan Carlos Zabala (Los Angeles 1932.) i Delfo Cabrera (London 1948.) pobijedili su isti dan tijekom održavanja olimpijade u maratonu. Njihove pobjede su se dogodile na isti dan (7.kolovoza) i zbog toga već dugi niz godina u Latinskoj Americi (posebice u njihovoj rodnoj Argentini) postoji projekt kojim se obilježava svake godine na taj datum 'dan maratonaca' ('El día del maratonista').
Njih dvoje su još uvijek do danas jedini Argentinci koji su uspjeli osvojiti zlatnu medalju u atletici na olimpijadi. U Los Angeles 1932. godine u vrijeme gospodarske krize dolazi trčati Juan Carlos Zabala
(55 kg i 1,52 m visine) koji je pritom izjavio: 'Ili ću pobijediti na olimpijskom maratonu ili će me odvesti na nosilima!' Nakon 30 km Zabala je preuzeo vodstvo od 22 trkača u konkurenciji, te uspješno odolijevao napadima Finaca koji su tada imali odlične uspjehe u maratonu, da bi na 4 km prije cilja još ubrzao i time se odvojio zajedno sa Ferisom od ostalih. Pri ulasku na stadion pokušao ga je stići engleski maratonac Sam Feris, međutim Zabala je uspio izvući sve iz sebe i pobijediti s novim tadašnjim rekordom - 2h:31min. Zabala je jedini argentinski trkač koji je uspio postaviti svjetske rekorde u maratonu i na 10km, a na 29 od 30 europskih natjecanja na kojima je sudjelovao je pobijedio.

Godine 1948. u Londonu, 16 godina kasnije (nakon Olimpijskih igra 1936. i Drugog svjetskog rata) Delfo Cabrera će biti drugi argentinski trkač koji je dotrčao do zlato na olimpijskom maratonu. Također 7. kolovoza utrčao je u cilj s vremenom 2h:34min. i opet je jedan engleski trkač završio kao drugi (Richards).

Neue Regel für Triathleten in 2011

2011-08-05T18:10:00.001+02:00

Gelbe Karte, Rote Karte, raus! Triathleten, die die Regeln in der Sportordnung nicht kennen, kassieren eine Verwarnung und mehr - und wissen gar nicht warum. Hier die neuen Fallen 2011.
Schwarz, Rot, Gelb - nein, wir sprechen nicht von der deutschen Fahne, sondern vom möglichen Strafkarten, die sich der Triathlet bei Zuwiderhandlungen gegen Regeln einhandelt. Besser man kennt die neuesten Bestimmungen der DTU.

Erstmal die gute Nachricht. Allzu viel Neues gibt es nicht seit den Regeln 2010. -
Irgendwann bekommt fast jeder Triathlet mal die gelbe Karte - ist auch nicht schlimm, solange er den vom Wettkampfrichter bemängelten Umstand schnell beseitigt und sich nicht noch zwei weitere Karten einfängt.
Doch oft ist sich der Athlet gar nicht bewusst, dass er gegen eine Regel verstoßen hat. Wer liest sich schon die gesamte Sportordnung durch? Wir haben es getan und stellen Fallen und Neuerungen vor. Grundsätzlich Regeln, die Sie kennen sollten, finden Sie im Artikel Regel-Verstöße beim Triathlon

Neue Regeln, Ergänzungen, Änderungen

Der Helm ist beim Einchecken zu tragen. Soweit ist das klar. Eine neue Regel allerdings macht nun Vorschriften, wie der Helm in der Wechselzone abzulegen ist: Der muss sich nämlich mit geöffnetem Kinnriemen am Rennad befinden.
Auch beim Windschattenfahren hat sich etwas getan. Letztes Jahr war es noch klar in der Sportordnung geregelt, dass das sogenannte Drafting bei engen Kurven, starken Steigungen und starken Gefällen erlaubt ist. Dieser Passus ist gestrichen. Solche Ausnahmen werden künftig in der Ausschreibung oder in der Wettkampfbesprechung festgelegt. Nur 500 Meter hinter oder vor der Wechselzone und an Verpflegungsstellen hebt die Sportordnung der DTU die Windschatten-Regel auf.
Sowohl beim Radfahren, als auch beim Laufen waren bereits letztes Jahr MP3-Player und Handys verboten. Hier wird die Regel jetzt klarer: Das Benutzen dieser Geräte ist nicht erlaubt. Hat den Vorteil, dass der Triathlet sein Handy mitführen darf, falls er nach Abbruch eines Wettkampfs jemanden benachrichtigen möchte.
Eine Neuerung beim Radfahren und Laufen bringt Erleichterung für Hobby-Triathleten. War es letztes Jahr allgemein verboten, einen vorne liegenden Reißverschluss am Triathlon-Anzug mehr als 15 Zentimeter zu öffnen, gilt diese Regel jetzt nur noch bei internationalen Veranstaltungen und innerhalb der Deutschen Triathlon Liga. Was allerdings als internationale Veranstaltung gilt, bleibt hier offen. Am besten man fragt vor Ort nach.

Alte Fallen

Ist mir neulich passiert: Probehalber setze ich mich in der Wechselzone - auf das Rad und rolle einige Meter. Ich wollte testen, ob der Strohhalm der Trinkflasche nicht im Gesicht hängt. Gelb! Fahren in der Wechselzone ist verboten!
Und auch zu viel Material sollte man nicht an das Rad legen, falls es eine extra eingerichtete Tütenablage für Wechselbeutel gibt. Ist das nämlich der Fall, dürfen sich am Rennrad nur Helm, Brille, Startnummer und Schuhe befinden. Handschuhe, Buff, Ernährung, etc sind dann dort nicht erlaubt.
Apropos Ernährung: Mitgeführte Behälter für Getränke oder Nahrungsmittel müssen aus unzerbrechlichem Material sein - eine Wasserflasche aus Glas ist also nicht erlaubt. Ist eh zu schwer ...
Kleine Randnotiz: Die Vorderräder des Rennrads müssen gespeicht sein - Scheibe vorne und hinten wäre also nicht erlaubt. Macht aber sowieso keiner.
Wichtig bei der Startnummer, die am Rad aufgeklebt ist: Sie muss von links gut zu lesen sein - klar: Die Wettkampfrichter kommen selten von der rechten Seite. Also vor dem Start überprüfen.
Schließlich noch das Thema Umweltschutz: Packungen von Gels sollten nicht einfach weggeworfen werden (auch wenn es viele Triathleten tun). In der Sportordnung heißt es dazu: "Unvermeidbarer Abfall muss an den dafür vorgesehenen Stellen entsorgt werden. Sind derartige Stellen nicht eingerichtet, ist der Teilnehmer angehalten Eigenentsorgung zu praktizieren." Und das ist auch gut so.

Doch ein Satz in den Bestimmungen zum Schwimmen (siehe F.1 g) sorgt unter Triathleten für Unsicherheit. Er lautet:
"Verboten sind Hilfsmittel wie z.B. Flossen, Handschuhe, Socken, Kompressionskleidung, Paddles, Schnorchel."

Die große Frage: Was ist denn eine "Kompressionskleidung"? Klar: CEP-Socken zum Beispiel. Doch mittlerweile verarbeiten immer mehr Hersteller auch Kompressionselemente in Triathlon-Wettkampfanzügen - Desoto zum Beispiel oder auch wieder CEP.
Dürfen diese Anzüge nicht verwendet werden? Und wie erkennt der Triathlet (und auch der Wettkampfrichter) ob es sich um eine verbotene Kompressionskleidung handelt?

Nachfrage bei der DTU

Triathlon-Tipps.de hat beim Sprecher der Technischen Kommission der der DTU nachgefragt. Und der gibt glücklicherweise Entwarnung: Tatsächlich sollen nur Einzelteile wie Socken, Stulpen oder Ärmlinge mit einem Bann belegt werden. Einteiler, Shorts oder Tops sind von der Regelung ausgenommen.
Die DTU hat mittlerweile auf Ihrer Webseite eine klare Formulierung veröffentlicht.
Die ganze DTU Sportordnung 2011 findet Ihr übrigens hier.

Rennrad Recht: Soviel Seitenabstand muss man einhalten

Luftzug an der Hosennaht durch ein überholendes Auto - ein fast alltägliches Gefühl für den Triathleten im Radtraining. Nur selten halten die Autofahrer den vorgeschriebenen Abstand ein. Was aber wenige wissen: Auch zwischen Velo und Bordstein oder parkenden PKWs muss Platz gelassen werden.
Ungeduldige Autofahrer, die eng am Rad vorbeischrammen, hupen und einen dann noch schneiden. Keine Seltenheit für Radfahrer. PKW-Führer, die das machen, unterliegen meist zwei fatalen Irrtümern:

Sie schätzen den Abstand zum Radfahrer falsch ein
Mindestens 1,5 Meter muss der Autofahrer einhalten. Besser noch sind 2 Meter. Wer das mißachtet kann mit Punkten, Bußgeld und Fahrverbot belegt werden
Sie glauben, der Radfahrer muss möglichst weit rechts fahren
Zwar gilt für alle Verkehrsteilnehmer prinzipiell Rechtsfahrgebot, allerdings muss der Radler einen Mindestabstand von einem Meter zu parkenden Autos einhalten. Denn: Zur Orientierung ist es aus PKWs aussteigenden Personen erlaubt, die Tür einen Spalt zu öffnen. Hält sich der Radler nicht an den Mindestabstand, kann ihn beim Unfall Mitschuld treffen. Ausnahme: Bei dichtem Verkehr kann der Radfahrer den Abstand auf 40 Zentimeter verringern.

Weiterhin ist durch Urteile geregelt, dass der Radfahrer bei Dunkelheit oder Regen sich nicht weiter als einen Meter in die Fahrbahn hineinbewegen soll.

Gegenüber den Velo-Kollegen muss der Rennradler beim Überholen übrigens keinen ganzen Meter einhalten.

Ein kleiner, nicht ernstgemeinter Tipp zum Schluss: Wenn Sie das Angstgefühl beim Überholtwerden mindern möchten, trainieren Sie mal eine Woche in Italien - das härtet ab.

Triatlon - tema stručnih članaka

2011-07-19T19:00:00.003+02:00

Nedavno sam naišao na dva zanimljiva članka koji su objavljeni u sklopu ljetnih škola kineziologa Republike Hrvatske:
1. Osnovne pretpostavke planiranja trenažnog procesa u triatlonu
2. Kontrola kvalitete individualnog, trenažnog rada triatlonaca

Zatim jedno predavanje - Razvoj funkcionalnih sposobnosti - triatlon sa 11. Zagrebačkog sajma sporta i nautike.

Časopis Kondicijski trening je sportski stručni časopis koji objavljuje članke iz područja kondicijskog treninga. Vjerujem da će Vam i ovaj zanimljiv članak biti od koristi: Vježbe snage na suhom za plivače triatlonce

'Triatlon, kao jedan od najnapornijih sportova dugotrajne izdržljivosti zahtijeva kvalitetan rad, tj. stručno,dugoročno planiranje i programiranje trenažnog procesa.'

Triathlon Blues

2011-07-19T16:05:00.002+02:00

Počeo mi je konačno novi, 4. tjedan u planu priprema. Četiri mi je sretan broj, uvijek sam volio 4. U osnovnoj i srednjoj školi bio sam 4. u imeniku i broj indeksa se sastoji od broja 4. Prvi tjedan u mjesecu je super bio, a zadnjih desetak dana najgorih ove sezone i samo se nadam da se neće još ponoviti. Kako je bilo na utrci u nedjelju ću napisati u izvještaju, jedino što ću sada napisati je da sam sretan da sam ipak odlučio otići nakon svega kako sam se osjećao na odlično organizirani 10. Zagorski triatlon i da sam sudjelovao prvi puta na tom triatlonu. Promatrajući utrku s obzirom na rezultat samo kratko - imao sam katastrofalan nastup. S druge strane, kad malo bolje razmislim napravio sam psihološki dobar trening, jer sam unatoč očitom padu imuniteta koji je završio s prehladom koju sam vukao dva tjedna ipak uspio bez normalnih treninga završiti utrku pod dosta teškim vremenskim uvjetima. Uglavnom, isprike ima svatko tako da je najbolje zaustaviti se prije nego se krene s daljnjim opravdavanjem, jer vrijeme ne mogu vratiti.

Slično kao i svi ostali u životu i sportaši imaju svoje uspone i padove u formi i rezultatima. Vjerojatno nema onog koji se bavi triatlonom, a da nije bar jednom osjetio dobro poznati triatlonski scenarij - ispunjena neka prijava za planiranu utrku, određeni period treniranja i uspješno završena utrka na kraju. Zatim proučavanje rezultata, pregledavanje fotografija, pisanje izvještaja ili razgovaranje o doživljajima i onda dolazi neka praznina dok ne započne novi ciklus, slična onoj kad vas npr. netko ostavi. Praznina koja na momente djeluje depresivno i demotivirajuće te ukoliko se netko prepusti tome osjeća se sam, izgubljen, nesposoban i tužan.
Taj fenomen ima svoje postojanje u svim sportovima i poznat je pod engleskom sintagmom 'post race-blues'.
U triatlonu je potpuno prirodna pojava tzv. 'triathlon blues'. Tako se baš svatko osjeća, jer ako bi bili beskonačno sretni, zadovoljni sami sa sobom i ako bi bili neprekidno ispunjeni nakon što bi završili pojedinu utrku i ostvarili svoj cilj, onda nikad ne bi mogli imati dovoljno jaki poticaj da se prebacimo na ostvarenje novog cilja. Triathlon blues obično se javlja u ovo vrijeme kad se već osjećamo malo potrošeni i nekako izlizani od utrka, kad nam je tijelo već postalo naviknuto na stres i bol, a ljetne vručine ne popuštaju, mi naporno treniramo dok se drugi odmaraju na godišnjim odmorima i kupaju se na moru i sve nam se može loše skupiti da se osjećamo pomalo frustrirajuće. Bitno je da se naučimo što bolje nositi s takvim osjećajima, jer ipak su još ostali mnogi ciljevi koje želimo odraditi do završetka sezone.
Kako što uspješnije pobijediti 'triathlon blues'?
1. Postanite svjesni kako niste sami i jedini koji se tako osjećaju - većina triatlonaca imaju sezone u kojima im se javi takav period i to je sastavni dio sporta.
2. Promijenite uhodanu rutinu - Neprekidno ustrajanje na istim tipovima treninga čini nas samo još više umornima. Probajte spontano izmijeniti dobro poznatu i unaprijed isplaniranu trening sesiju sa novim i različitim vježbicama i sitnim detaljima.
3. Pridružite se nekoj grupi i zajedno trenirajte
4. Napravite odmor - Triatlonci su posebno poznati po tome što imaju strah od prestanka redovitog treniranja. Ne pokušavajte bježati od triatlonskog bluesa na način da mentalni umor pokušavate zamijeniti fizičkim umorom, odnosno laički rečeno da idete fizikom protiv kemije. Svakom tijelu je potreban predah, a pogotovo umornim triatlonskim nogama. Na primjer, uzmite dodatni dan za oporavak, odlazak na profesionalnu masažu, slobodno se malo 'nagradite' s onom hranom koju ne jedete dok trenirate, a nedostaje vam (time neće odmah završiti triatlonska karijera), odvojite malo vremena za druge stvari za koje inače nemate vremena (pronađite novi hobi - može biti i neki drugi sport ili druge izvore radosti i ispunjenja - druženje s prijateljima, ljubavnim partnerom itd.)
5. Zapisivanje - Često nakon utrke koju nismo uspjeli odraditi kako smo planirali može se pojačati osjećaj triatlonskog bluesa upravo znajući kako nas čeka još nedovršeni posao. Pisanje može biti odlična katarza koja nam omogućuje da stavljanjem na papir detalja koji su vezani uz naš osobni projekt, lakše vjerujemo kako nije uopće nemoguće doći do cilja. Bar je danas u moderno doba to lakše i jednostavnije. Možete probati pisati blog kao ja ili jednostavno pisati bilješke u svoj dnevnik. Za koji god način se odlučili, pokušajte si dati odgovore na ovakva pitanja: Što sam do sada učinio? Na koji način sam se pripremao? Kako sam se osjećao za vrijeme utrke? Kakav sam osjećaj imao dan neposredno nakon završene utrke? Što bih promijenio?
6. Pogledajte / slušajte nešto motivirajuće - Meni često pomaže da se više motiviram kada pogledam neki motivirajući dokumentarni film, pročitam osobne priče drugih ljudi ili jednostavno slušam pjesme koje me svaki puta dignu. Prije par dana sam npr. pronašao ovo:
The Finish Line
Iron Heart
Running with demons
7. Isplanirajte novi cilj - Prelistajte triatlonske časopise, pregledajte web stranice i pronađite u skladu s mogućnostima utrku koja vas dovoljno uzbuđuje da biste se mogli što kvalitetnije pripremiti. Sjetite se da se željezo kuje dok je vruće i da trenutno osjećate prazninu koju biste željeli na pravilan način ispuniti. Ne zaboravite da vaš novi cilj ne mora biti neka nova utrka, već nešto što bi vas jednako veselilo da uspijete ostvariti.

Borut Pahor - političar i triatlonac iz Slovenije

2011-07-15T16:14:00.008+02:00

Naslov članka u jednom htvatskom tjedniku je: 'Triatlonac pod Srđem'. Isprva sam pomislio kako naslov upućuje na hrvatskog triatlonca, Jakšu Diklića koji je iz dubrovačkog kraja i sigurno je plasmanom na svjetsko prvenstvo ove godine zavrijedio da bude istaknut. Međutim tekst otprilike ide ovako: 'Slovenski premijer Borut Pahor (47) nedavno je za vrijeme održavanja Croatia Summita u Dubrovniku otkrio hrvatskim novinarima tajnu svoje vitkosti. Strastveni triatlonac ni po najvećoj žegi nije odustajao od svojih navika. Naime, svaki je dan trčao od hotela Palace na Lapadu gdje je odsjeo pa do Starog grada, a zaštitarska mu je pratnja jedva pratila njegov tempo..'

Borut Pahor u slobodno vrijeme se već godina bavi triatlonom te je tako prošle godine i nastupio na slovenskom državnom prvenstvu u sprint triatlonu u Kočevju prilikom čega je izjavio: 'Vnovična udeležba na odprtem državnem prvenstvu v triatlonu v Kočevju je bila zame simbolne narave. Čeprav sem na skrivaj gledal tudi na uro in rezultat, je bilo vendarle najpomembneje, da sem bil tam in na cilju. V bistvu je šlo za vrnitev k športu, ki je veliko več kot samo običajna rekreacija. Zahteva treninge v plavanju, kolesarjenju in teku, in kar je najbolj odločilno, zahteva popolnoma ves razpoložljiv prosti čas. Če prištejete še primeren način prehrane, je odločitev za tekmovanje v triatlonu odločitev za zelo asketsko življenje. Postavi se vprašanje čemu, zakaj tako? V letih službenih in športnih obveznosti sem spoznal, da to dvoje proizvede dve različni vrsti utrujenosti, ki ena drugo izničita. Paradoksalno je, da se, če napadeš poklicno utrujenost s športno, odpočiješ.'
Uspio je završiti utrku i stići do cilja, nije se uspio plasirati visoko na listi rezultata, ali je uspio prenijeti poruku: 'pri triatlonu pač ne gre za mesta; premagati moraš sebe!'

' Unusual ' Triathlon Case in Sports law

2011-06-30T21:15:00.010+02:00

Graham O'Grady je u siječnju, nakon pobjede na natjecanju održanom u Taurangi, 'pao' na dopinškom testiranju zbog pozitivnog nalaza na morfin. Nije nijekao rezultat antidopinškog testiranja koji je pokazao da u sebi ima količinu morfina koja je bila malo iznad dopuštenih vrijednosti, već se je branio time da ga nije uzeo namjerno, a pogotovo da ga nije uzeo s namjerom da bi poboljšao športsku izvedbu.

Dvadesetosmogodišnji Novozelanđanin tvrdio je da je jeo bezglutensko pecivo sa sjemenkama maka i da je to dovelo do toga da njegovo tijelo metabolizira makove sjemenke u morfin. Nakon što je saslušala znanstvene dokaze, komisija se složila s tim tumačenjem te obustavila O'Gradyjevu suspenziju. U svojem priopćenju komisija je obznanila da: 'Osim ovih dokaza nije bilo drugih vjerodostojnih objašnjenja', naglasivši da triatlonac nije mogao znati da će bezglutenski kruh sa sjemenkama maka u tijelu proizvesti morfin.

Iako je O'Gradyju ukinuta suspenzija, nije mu vraćen naslov kojeg je osvojio na natjecanju u Taurangai. U objašnjenju komisije je naglašeno da tako propisuju pravila čak i kada se ustvrdi da športaš nije kriv. O'Grady je istaknuo kako je zbog tog pozitivnog testa propustio nekolicinu velikih natjecanja, nazivajući to iskustvo ponižavajućim. 'Bila je to previsoka cijena zbog nekoliko kriški kruha. Samo se nadam da je moj slučaj podigao svijest kod drugih športaša u Novom Zelandu,' izjavio je O'Grady.

'Unusual' triathlon case in sports law

Triathlete Graham O’Grady recently tested positive to the prohibited substance (morphine) at the Port of Tauranga Half Ironman (New Zeland Championship, which he won) in January and he has been fully cleared of any wrong. He was a mere 0.1 ug/ml above the international rules for drugs in sport. Following routine testing at the event, O’Grady recorded morphine at 1.4ug/ml against a WADA threshold of 1.2ug/ml and a combined uncertainty standard of 0.1ug/ml at the WADA threshold.
Although he did not challenge the positive test, he did rely on the 'no fault' defence under the Sports Anti-Doping Rules (i.e. that he could not have reasonably anticipated that by consuming gluten-free poppy seed bread prior to the competition would result in a morphine breach).

The case saw evidence tabled showing that poppy seeds are a potential source of morphine once metabolised in the body. After hearing scientific evidence that poppy seeds are a potential, if not certain, source of morphine, the Tribunal held that the source of the positive test was the consumption of the poppy seed bread and there was no other credible explanation.

New Zealand Sports Tribunal accepted evidence that:
1) it was the poppy seeds in the bread he ate that caused his elevated morphine levels and cleared him of any wrong;
2) the breach was so minor it was clearly not perfomance enhancing.

Accordingly, the provisional suspension order lapsed and no period of ineligibility was imposed on O’Grady. This being so the Tribunal still had to make an order to disqualify O’Grady’s half ironman results due to the automatic disqualification rule under the Rules for any anti-doping violation regardless of whether or not an athlete is found to have no fault for the violation.
This decision is somewhat unusual but again highlights the severe penalties under the Rules for anti-doping violations..
OR: 'Hasn't this guy been cleared? Hasn't the tribunal found this accidental breach would not have given him an unfair advantage? It is the equivalent of finding someone not guilty in a court of law but still sending them to jail.Some might argue that athletes must ensure they know what they can and can't consume before and event.
But these people are not chemical experts.'
Graham O'Grady says he'll try to win his title back at next year's Tauranga half-ironman...

What said Triathlon NZ president about the process?
Media Release from the Sports Tribunal of New Zealand
Decision of the Sports Tribunal of the New Zealand

A drafting u plivanju?

2011-06-27T22:58:00.002+02:00

Većini je poznatija 'zavjetrina' na biciklističkoj dionici triatlona, međutim drafting u plivanju može biti također način kako plivati brže na normalnoj razini intenziteta ili plivati brzinom kojom inače plivamo, ali uz puno manji intenzitet. Za drafting u plivanju ne postoje neka posebna pravila koja zabranjuju takvo plivanje, iako će se vjerojatno mnogi triatlonci složiti da je takvo plivanje pitanje etičnog sportskog ponašanja. Oni koji smatraju da to uopće nema veze sa sportskom etikom svoje stajalište opravdavaju činjenicom da je start plivanja uobičajeno masivan start i da je ponekad neizbježno izbjeći takav drafting u plivanju. Neovisno od toga postoje znanstvene studije koje dokazuju da se mogu izvući bolje performanse ukoliko se koristi drafting u plivanju.
Prvi rezultati su objavljeni 1998. u časopisu Medicine & Science in Sports & Exercise. Testirano je 8 triatlonaca u kontroliranim uvjetima i zaključeno je da su oni bili u stanju plivati 3,2% brže kada su plivali koristeći prednosti draftinga. To je dosta značajno budući da se izračunalo da je 3,2% oko 40 sekundi na 1milju plivanja. Pritom su i vidjeli da od draftinga u plivanju imaju više koristi mršaviji triatlonci, jer su oni mogli efektivnije plivati u valu plivača koji je ispred. U istom časopisu 2003. godine je objavljeno da su plivači kroz drafting bili 4.8% efektivniji na 750m plivanja od onih koji su plivali sami na toj udaljenosti. Većina pod draftingom u plivanju smatra plivanje bočno ili iza plivača. Rezultati te studije su pokazali da ukoliko se pliva u draftingu bočno od 0-50cm, pliva se 21% smanjenim intenzitetom mjereći zaveslaje na 0cm do prstiju plivača ispred, a 20% smanjenim intenzitetom ukoliko je udaljenost od prstiju do 50cm. Znanstvenici su se tada orijentirali samo na taj smanjeni učinak zaveslaja. Ukoliko se ima na umu da je gustoća vode oko 773 puta veća od zraka, trenje je oko 55 puta veće u vodi u odnosu na zrak, a otpor u vodi je do 10 -15 puta veći nego u zraku, 20% i nije tako mala prednost. Udaljenost od 50cm je već pristojna udaljenost gdje posebno oni triatlonci koji su vještiji u plivanju mogu iskoristiti tu prednost bez da dođe čak i jednom do dodirivanja. Rezultati koji su testirali takvo plivanje potpuno sa stražnje strane pokazali su da korist od takvog plivanja je samo 7%.
Da li se isplati uopće drafting u plivanju? Ukoliko se može trenirati plivanje sa partnerima koji su podjednako dobri plivači nekoliko sati i ako se poboljša do 3% ukupan učinak, tada bi odgovor vjerojatno za većinu bio potvrdan. Međutim, i ovdje postoje rizici o kojima bi trebalo voditi računa. Pritom se misli na rizik na inzistiranju plivanja tokom cijele utrke u draftingu plivača za kojeg se može tek u tranziciji s plivanja na bicikl otkriti da je: a) plivao puno sporije nego što je izgledalo i b) plivao je cik-cak, gubeći smjer po cijelom jezeru. Većina vrhunskih trenera savjetuje da ukoliko se može vjerovati navigaciji plivača koji vodi i ako se može osjetiti da je za dlaku brži tada bi bilo korisno iskoristiti drafting u plivanju

Za one koji žele znati više: 'Swim drafting: So it's legal, but is it sportsmanlike?'

Marijan Pedišić

2011-06-14T22:13:00.003+02:00

Ovu subotu (18.lipnja) održati će se jubilarni, 15. Zagreb Open 2011 na Jarunu koji je ujedno i Memorijal Marijana Pedišića. Prvenstvo Republike Hrvatske i prvenstvo grada Zagreba u olimpijskom triatlonu, natjecanje u supersprint triatlonu, dobrotvorna utrka građana ('Triatlon za sve') i paratriatlon održati će se u čast jednog od najboljih hrvatskih triatlonaca svih vremena kojega se smatra i jednim od utemeljitelja triatlona u Hrvatskoj.

Triatlon sam zavolio i taj sport u ove 2 godine me toliko ispunjava da mi je i teško zamisliti da se ne bavim njime. Prije točno godinu dana kada još nisam ni imao blog odlučio sam napisati svoj prvi tekst. Kako se bližilo upravo to natjecanje u Zagrebu koje nosi naziv preminulog gospodina Pedišića, a ja sam bio početnik koji se natjecao u prvoj sezoni, napisao sam tekst u čast čovjeka i sportaša kojem sam želio, da citiram Dejana Patrčeviča, 'odati poštovanje za sve što je učinio za triatlon u Hrvatskoj'. Želja mi je bila da i moji kolege sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, fakulteta kojeg je uspješno završio i Marijan Pedišić, saznaju u nekoliko rečenica o legendi hrvatskog triatlona i sporta općenito u ne tako dalekoj hrvatskoj sportskoj povijesti. Danas, godinu dana poslije, kao malo iskusniji triatlonac (bar se tako nadam..) pripremam se i veselim se svojem drugom nastupu na Memorijalu i osjećam potrebu da malo osvježim taj prošlogodišnji tekst ususret festivalu hrvatskog triatlona.

Marijan Pedišić - Peda bio je ne samo veliki i uspješan triatlonac, već je i slovio za jednog od najsposobnijih i najkvalitetnijih hrvatskih odvjetnika.Prije nego je postao odvjetnik bio je istražni sudac i predsjednik jednog odjela tadašnjeg Okružnog suda u Zagrebu (danas Županijskog suda), a široj javnosti je bio najpoznatiji po svom sudjelovanju u odvjetničkom timu glede obrane generala Ante Gotovine. Tvrdio je kako mu zbog zaljubljenosti u sport, odvjetnički posao ne trpi, a za natjecanja je koristio godišnji odmor. Trenirao je 4-5 sati dnevno, što je uz 8 satno radno vrijeme nije baš lako. No, uz dobru organizaciju sve se može - govorio je. Prije posla odrađivao je dio treninga, obično je to plivanje, a ostalo nakon posla. Plivao je s plivačima, trčao s trkačima, a bicikl vozio s biciklistima. U sportski je život zakoračio vrlo rano, kao član prve generacije službene plivačke škole, ustanovljene 60-ih godina u Zagrebu. U školi koja je značila početak plivačkog buma na ovim prostorima, mladi je Pedišić napravio svoje prve sportske korake i formirao se u športaša kakvog će ga pamtiti. I već u to doba, kao član Plivačkog klub Mladost, ostvaruje neke rezultate za pamćenje. Prvi, kao osamnaestogodišnjak, 1973. godine u Dubrovniku ruši rekord Veljka Rogošića na 1500 m u bazenu, "bazenskom maratonu" (a Rogošić je u to vrijeme u dugoprugaškom plivanju zaista bio svjetska klasa). Nakon što je prestao s daljinskim plivanjem, s grupom bivših plivača nastavio se baviti sportom.Ekipa na čelu sa Marijanom i Borkom Prvanom slučajno je 1985. godine vidjela u novinama da se na Bledu u Sloveniji održava natjecanje u triatlonu te su za to natjecanje kupili prve bicikle. Bio je to dosta zahtjevan triatlon za njihov prvi dodir s novim sportom - 2 km plivanje, 64 km bicikl i 15 km trčanja, za koje je bio potreban puno ozbiljniji trening nego što su ga oni imali do tada. Uz prave muke i velike krize ipak su uspješno završili to svoje prvo natjecanje i prva reakcija svih je bila - nikad više. Međutim, već pri povratku razmišljalo se o treniranju. Slijedeće ljeto su organizirali i prve zajedničke triatlonske pripreme na otoku Pašmanu da bi iste godine u rujnu prvi puta nastupili u inozemstvu (Fushl See nedaleko Salzburga) čime je njihov nastup zapamćen kao prvi nastup Hrvata na nekoj inozemnoj utrci u triatlonu. Koliko su ozbiljno krenuli svim snagama govori i činjenica da je već 1987.godine organiziran i prvi triatlon u Hrvatskoj, u Rovinju. Ubrzo je slijedio iste godine i prvi nastup Hrvata na prvenstvu Europe (jasno u sklopu tadašnje reprezentacije Jugoslavije) gdje je Marijan Pedišić zauzeo 80 mjesto, a Borko Prvan 86, ali je Borko, nažalost, diskvalificiran zbog vožnje u zavjetrini jer tada prema pravilima takva vožnja bila strogo zabranjeno.
Nekoliko godina kasnije (1992.godine) obojica su nastupili kao prvi Hrvati pod hrvatskom zastavom na popularnom Ironman natjecanju u Rothu (Njemačka) gdje su ušli u cilj nakon 9h i 52 min. (Pedišić) i 10h 33 min (Prvan). Inače, Ironman triatlon je dobio naziv od engleskih riječi iron (željezo) te man (čovjek); u slobodnom prijevodu čelični čovjek s aluzijom na snagu i čvrstoću koju mora imati natjecatelj u tom sportu.
Riječ je o natjecanju u dugom triatlonu na slijedećim dionicama: 3,86 km plivanja, 180 km bicikle i 42,195 km trčanja, a nastao je kao je nastao kao rezultat prepirke trojice prijatelja (vojnik John Dunbar, mornarički časnik John Collins te trener fitnesa Gordon Haller) oko toga tko je najspremniji sportaš kad se usporede tri pobjednika različitih natjecanja koja su se tih godina održavala na Havajima: 'The Waikiki Rough Water Swim' (2.4 milje plivanja), 'Oahu Bicycle Race' (112 milja bicikle), te 'Honolulu Marathon' (maratonska utrka). Utrka koja je kombinirala ta tri natjecanja je održana 18. veljače 1978 godine na otoku Oahu, i prvi pobjednik je bio upravo Gordon Haller. Kasnije je utrka premještena u mjesto Kona gdje se svake godine održava svjetsko prvenstvo koje se smatra najcjenjenijim natjecanjem poslije Olimpijskih igara u triatlonu. Za one koji ne znaju triatlon je u programu Olimpijskih igara od 2000. godine (Sydney - Australija), i od tada je standarni olimpijski sport. Dionice triatlona propisane na Igrama jesu: 1500 metara plivanje, 40 kilometara bicikl, 10 kilometara trčanje. Stoga se i navedene duljine staze u triatlonu još nazivaju i 'olimpijski triatlon'.

Samo godinu dana poslije njihovog prvog iskustva na Ironmanu uslijedio je povijesni nastup Marijana Pedišića na Svjetskom prvenstvu u Ironmanu na Havajima gdje je zauzeo odlično 12. mjesto u kategoriji M35 stigavši do cilja nakon 9h 34 min. i 12 sek.
Ironman na Havajima - najstariji, najteži i najljepši triatlon. Svake godine iz zaljeva Kailua Bay 1500 vrhunski pripremljenih sportaša i sportašica spremno je za start najiscrpijujuće triatlonske utrke na svijetu. Pred njima je put od 3.9 km bistre vode Tihog oceana i ukupno 222 km užarenog asfalta /180 km na biciklu i 42,2 km najteže atletske discipline - maratona.
Marijan Pedišić uvijek će biti zapamćen kao prvi pravi hrvatski "čelični čovjek"! U svojem intervju kasnije je pričao kako nastupiti na Havajima je cilj svakog triatlonca, a njemu osobno je bio znak i potvrda da je uspio ostvariti svoj životni san za koji se pripremao još od onog prvog iskustva na Bledu, 9 godina ranije.. A za Hrvatsku je to bio izuzetno značajni trenutak jer je na jednom svjetskom prvenstvu već bila prisutna tada mlada država te je hrvatska zastava 3 tjedna visjela na svim javnim institucijama na Havajima. U prilog tom velikom uspjehu govore nekoliko općepoznatih činjenica. Onaj tko nije odlično fizički i psihički pripremljen za takvo natjecanje, nema šanse završiti Ironman. To ne znači samo dugomjesečni trening, već i način života mora biti posve podređen tom natjecanju.
Osim Marijana Pedišića na Ironmanu na Havajima natjecali su se i uspješno ga završili i Željko Bijuk (2001. godine - 10h i 19min., više: 'San postao stvarnost' ) i Dejan Patrčević koji je 2008. godine na svjetskom prvenstvu na Havajima ušao u cilj nakon 8h 54 min.19 sek. kao ukupno 24. i tako postavio novi hrvatski rekord na Ironmanu na Havajima, a 2009. godine utrku je ponovno uspješno završio nakon 8h 59min.53 sek. kao ukupno 29. natjecatelj!
Inače, aktualni hrvatski rekord na nekom Ironman natjecanju (Ironman Austria 2008.godine) drži Dejan Patrčević - 8h 28 min.4 sek. Aktualni svjetski rekord u Ironmanu na Hawajima postavljen je 1996. godine od belgijskog natjecatelja Luca Van Lierdea ( 8h 4min. 8 sek.) dok kod žena drži rekord Christine Ann Wellington iz Velike Britanije kada je prošle godine pobijedila u njemačkom Rothu, popravila vrijeme od starog rekorda postavivši novo rekordno vrijeme (8:19:13).

Marijan Pedišić preminuo je 24.listopada 2007. godine nakon duge i teške bolesti. Poslije njegove smrti njegov prijatelj, preminuli Ivo Pukanić pomogao je sa svojom tvrtkom (NCL Media Grupa) i tvrtkom Siemens u osnivanju Zaklade za edukaciju onkologa. Zaklada sa sjedištem u Zagrebu je osnovana sa svrhom promicanja i poticanja intelektualnog usavršavanja mladih liječnika i znanstvenika starosti do 45 godina, pomoćnog medicinskog osoblja i studenata u Republici Hrvatskoj na području onkologije, te pružanja financijske pomoći u provođenju svih drugih projekata od interesa za ostvarivanje svrhe Zaklade. Statistike govore kako se u Hrvatskoj dnevno registrira 65 novooboljelih od karcinoma. U Hrvatskoj gotovo da nema obitelji koja se nije suočila s rakom i upravo zato ljudi žele da se svi založimo i poduzmemo sve što bi pridonijelo sprječavanju, ranom otkrivanju i uspješnom liječenju te bolesti.

Oni koji su ga poznavali pričaju kako Peda nije bio velik samo po svojim sportskim rezultatima i izuzetnoj odvjetničkoj karijeri. Bio je istinski sportaš duhom - discipliniran, uporan, strpliv, dostojanstven i za čovjeka njegovog statusa neobično samozatajan. Ljubav prema sportu koju je u sebi posjedovao i zadivljujuća životna disciplina koje se neprestano držao davali su izvrsne rezultate u svemu čega se prihvatio: triatlonu, duatlonu, skijaškom, nordijskom, planinskom, cestovnom trčanju te u najrazličitijim multisportskim kombinacijama i inovacijama koje je njegov trening partner, rival a prije svega prijatelj, Borko Prvan neprestano smišljao. Uvijek u formi i najboljoj opremi, zračio je prijateljstvom i pozitivnošču istinskog pravog športaša. Svojim malenim koracima možda nije bio ni svjestan da je istodobno i stvarao triatlonsku povijest i uspješno krčio put triatlonskoj budućnosti Hrvatske koja je danas okupljena oko dvadesetak triatlonskih klubova. Prije petnaestak godina u organizaciji Triatlon kluba Zagreb (čiji je i Pedišić bio jedan od osnivača) organizirano je prvo državno prvenstvo u sprint triatlonu na Jarunu, a Marijan Pedišić postao je prvi službeni hrvatski triatlonski prvak i to na mjestu gdje će poput njega za nekoliko dana, u subotu 18.lipnja startati mnogi triatlonci Hrvatske i susjednih država kojima je Marijan Pedišić - Peda onaj koji je bio i ostao uvijek prvi i to ne samo na listu papira, već zasigurno i u mislima i sjećanju.
Marijan Pedišić je za života ne samo energično branio pravo, već se i zalagao za pravednost u sportu kroz svoj triatlon stoga kao mladi triatlonac pozivam sve koji vole ovaj sport da dođu ako mogu na Jarun 18.lipnja i da barem podrže budućnost ovog atraktivnog sporta, za što se borio Peda ili da probaju nastupiti na nekoj od utrka i pokušaju već ovu subotu ostvariti možda svoj 'mali' životni i sportski san...

Više informacija:
Memorijal Marijan Pedišić - 18.6. 2011.
Dejan Patrčević: 'Pozdrav Marijanu Pedišiću'
Nikola Borić o Marijanu Pedišiću (galerija fotografija)

Open Water Swimming

2011-06-10T22:00:00.003+02:00

Ono što sam zapazio kroz triatlonske utrke da velik broj triatlonaca ima problema sa točnim tzv. viziranjem bova (markirnih točaka) i pravocrtnim plivanjem prema njima bez da se gubi početni smjer. Mnogi krivudaju, prelaze s lijeve na desnu stranu i obrnuto a to sve naravno jako dobro crpi našu snagu.
Prilično je očito da je sposobnost plivanja po ravnoj liniji presudna za što brže plivanje.U bazenu na dnu postoji označena crta, ali problem je kako plivati što više po ravnoj liniji u otvorenim vodama? Triatlonci koji nemaju dobar osjećaj za viziranje u otvorenim vodama i ne posjeduju odličnu sposobnost plivanja po što pravilnijoj ravnoj liniji plivaju cik-cak gubeći energiju te na kraju preplivaju dužu udaljenost od onih triatlonaca koji mogu bolje i spretnije pristupiti ovom zahtjevnom dijelu same triatlonske utrke.Oni koji dođu prvi puta na triatlon često znaju pitati: 'Kako mogu najbolje vidjeti gdje idem dok plivam?'

Sara Mclarty (pro američka triatlonka, slovi za jednu od najbržih plivačica u triatlonu) kaže da je najbitnije da se prvo nauči biti sa svojim licem u vodi i u horizontalnoj poziciji, a zatim povremeno lagano podizati glavu i skenirati vanjsku okolinu. Međutim priznaje da nije lako naći zlatnu sredinu između učinkovitog plivanja i plivanja po liniji. U podučavanju kako što brže plivati u otvorenim vodama koristi 2 metode.
1.) Početnici u otvorenim vodama mogu pronaći tu ravnotežu plivajući slobodnim stilom s 20 zaveslaja. Važno je da se diše normalno na lijevu ili desnu stranu ili bilateralno, a nakon 20 zaveslaja prestati plivati slobodnim stilom i brzo početi prsno i napraviti 4-5 zaveslaja s glavom iznad vode gledajući gdje se bove nalaze. Nakon dobivenog pregleda opet nastaviti slobodnim stilom. Koristeći se ovom metodom brze izmjene stilova ne gube se sekunde kao što većina misli.
2.) Drugu metodu glede uspješnog viziranja i ona sama koristi na svojim natjecanjima. Nakon njezinih 5 godina natjecanja na svjetskom nivou smatra da je i ta metoda najučinkovitija. Zašto je toliko viziranje smjera bitno u triatlonu? Negdje su plivačke dionice tako postavljene da su plutače desno u smjeru kazaljke na satu, a nekad uvijek lijevo u svako doba kad se pliva. Kakogod su one postavljenje, najkraće plivanje je ravna crta između bova, a dobro viziranje na vrijeme će smanjiti metre koje je potrebno preplivati. Dakle, potrebno je podići glavu toliko da su samo oči iznad vode, ali svaki će vam dobar trener plivanja reći da održavanje horizontalnog položaja daje najbolji rezultat za plivanje. Držanje glave u liniji kralježnice je kritično, nemojte se previše "zakopati u vodu" i nemojte dizati glavu previsoko. Spuštanjem glave i opuštanjem leđa plivač vraća u neutralan položaj kralježnicu te noge i stopala ostaju na površini. Kada podižete glavu da biste vizirali napravite nekoliko jačih udaraca sa nogama. Time utječete da su vaše noge i dalje na površini vode. Da biste vodili računa i o vremenu između bova, možete nakon svakih 6-10 zaveslaja pratiti smjer. Zato što često podižete oči možete znati koliko ste blizu cilja. Sara Mclarty neprestano ponavlja da ako se bova ne pojavi u nekoliko sekundi samog skeniranja horizonta, potrebno je očima opet pokušati, tj. napraviti nekoliko takvih cjelokupnih uzastopnih poteza da biste što bezbolnije plivali provjeravajući vaš osobni smjer u odnosu na trenutnu bovu koja je pred vama.
Dan i Keeley Bullock, specijalizirani dugogodišnji treneri ('Swim for Tri') objašnjavaju kako gubljenje smjera u plivanju obično proizlazi iz 2 glavna razloga: posjedovanja loše sposobnosti osobne navigacije i donošenja čestih pogrešnih procjena glede inzistiranja na neprestanom praćenju plivača ispred koji također pliva cik-cak. Po njima npr. u olimpijskom triatlonu gdje se pliva 1500m kao 3x500m oni lako mogu uočiti kako netko dodaje toj udaljenosti dodatnih 150m samo zato jer ne izvodi određene vježbe plivanja po crnoj liniji na dnu bazena prilikom treninga.

Sara Mclarty u bazenu tijekom cijele godine inzistira na izvođenju nekoliko korisnih vježba:
1. Flip at the T: Tijekom plivanja u normalnom setu svako dodirivanje zida je prilika za odmor, opuštanje i vrijeme da se oporavimo prije nego se krene opet plivati u sljedeći krug. Međutim, u otvorenim vodama nema zidova svakih 25 ili 50m te je jedan od korisnih načina dugo plivanje (500 do 1000m) bez dodirivanja zida na kraju bazena. Umjesto dodirivanja zida, potrebno je 5m prije pokušati napraviti okret što će nas prisliti da čim brže koristimo ruke i noge istodobno kako bi krenuli ponovno. Kod takve vježbe treba biti oprezan, jer takvo plivanje može biti dosta stresno za ramena.
2. Sight your coach: I Sara se tijekom svojih prvih nekoliko mjeseci plivanja pitala zašto njezin trener se kreće uzduž bazena diktirajući tempo. Ponekad je to radi što bolje komunikacije s plivačima u stazama, a ponekad je da bi što bolje motivirao. Sara savjetuje da koristimo takve slučajne pokrete trenera ili osoba uz bazen u vlastitu korist tako da zamislimo da su ti ljudi zapravo velike narančaste napuhane bove. Potrebno je podignuti glavu prema naprijed, skenirati horizont, okrenuti glavu na stranu za dah i nastaviti dalje plivati. Takvu vježbu viziranja ne treba činiti više od 5 puta po krugu (25m).
3. Water Polo Drill: Vaterpolisti igraju svoj naravno s glavama izvan vode. Često i u triatlonu postoje situacije kada je potrebno plivati s glavom izvan vode zbog različitih razloga (niske temperature vode kada je hladno plivati, u velikoj gužvi kada prijeti opasnost od udarca drugih nogu u lice ili kada npr. zbog magle je teško uočiti bove). Korisna vježba je plivanje s glavom gore (npr. 6x25m) te je to odličan način za jačanje snage u vratu i dobivanja osjećaja koliko tijelo tone kada nam je glava podignuta.
4. Hypoxic Breathing: Važnost kapaciteta pluča često se u samim vježbama previdi. Plivanje u otvorenim vodama može biti za mnoge početnike u triatlonu manje zastrašujuće ako se može zadržati dah na duže vrijeme ili ukoliko se ne uzima zrak nakon svakog zaveslaja. Situacije poput hladne vode, prskanja i gužve bilo na startu ili kod okreta pored bove su uobičajene na svakoj utrci. Trening od 4x100m tako što udišemo u prvom svaki 3., u drugom krugu svaki 5., u trećem krugu svaki 7 i u zadnjem krugu svaki 9 je odlična vježba za što bolje reagiranje u takvim situacijama.
5. Turn in the middle: Rijetko će plivanje na nekom triatlonu imati okret od 180 stupnjeva na stazi, jer takav okret glavom prema plivačima je opasan tako da su okreti na 90 stupnjeva mnogo češći. Vježba zamišljanja kako se bova nalazi na sredini trake te plivati prema njoj i što brže se polukružno okrenuti oko nje je također korisna vježba. Pritom se mogu koristiti ostali plivači kao bove ili postaviti na bazenu plutače, koristiti neki trag na dnu bazena ili učiniti prema mašti.
6. Drafting: Obično kada se pliva u setovima (5x300m ili x400m itd.) svaku dionicu vodi jedan od grupe plivača u istoj traci. Bitno je da se rasporede po trakama plivači sličnih sposobnosti tako da mogu čim bolje pratiti onog ispred sebe.

Budite kreativni, originalni i inventivni u vlastitim vježbama. Ovo su samo neke smjernice koje sam pokušao što bolje prikazati kako bi potaknule i mene samoga u treniranju. Ipak je najvažnije da se osjećamo sigurni i spremni kada smo na startnoj liniji.

H20 Open - Magazine for Open Water Swimming