Muskeln für Muskeln

Želja mi je kao zdravom sportašu podržati one koji zbog bolesti ovise o tuđoj pomoći.

Za vrijeme gimnazijskih dana doživio sam tešku ozljedu noge, napuknuće mišića quadricepsa. Uz obiteljsku pomoć i uz znanje i podršku njemačkih liječnika uspio sam nakon duge i mukotrpne rehabilitacije od prijetnje da neću moći više normalno hodati, vratiti se u košarku nakon dvije godine ne-trčanja. Igrao sam još neko vrijeme za reprezentaciju fakulteta, međutim skoro sam opet ozlijedio istu nogu i strah je prevagnuo. Danas se bavim triatlonom i mogu nesmetano i bez tog straha plivati, voziti bicikl ili trčati.

Sport je jedna od odličnih ljudskih aktivnosti koja vam pomaže da se svakodnevno osjećate bolje i psihički i fizički jači. Sport motivira, izgrađuje čovjekov karakter i potiče timski duh. Možemo svakodnevno uživati u sportu zahvaljujući vlastitoj ljudskoj muskulaturi i djelovanjem mišića tijela.

Svakodnevno mogu ili plivati ili voziti bicikl ili trčati ili sve to zajedno. Neke osobe to, na žalost, ne mogu. Osobe sa spinalnom mišičnom atrofijom ovisne su o tuđoj pomoći čak i za najjednostavnije motoričke pokrete, jer njihova vlastita mišična snaga nije im dovoljna. Možete li zamisliti da sportaš osjeti gubitak svojih mišića? Zamisliti život u kojem ne postoji omiljeni sport?

Mišična distrofija je naziv za skupinu brojnih neuromuskularnih bolesti koje su progresivne i  nasljedne, te koje uzrokuju odumiranje, odnosno slabljenje mišića, smanjuju njihovu funkciju koji su bitni za kontrolu pokreta tijela, kao i sam njihov volumen.
Spinalna mišićna atrofija je neizlječiva, nasljedna neuromuskularna bolest koja uzrokuje propadanje živaca. Djeca koja od nje obole su motorički teško hendikepirana, ali intelektualno zdrava. Postoje tri tipa bolesti: kod tipa jedan djeca se rađaju s bolešću, od prvog dana imaju probleme s disanjem i gutanjem te im je već sa šest mjeseci potrebna pomoć respiratora i sonde. Djeca nerijetko od rođenja pa do prvog ili drugog rođendana neprekidno borave u bolnicama i ovisna su o 24-satnoj medicinskoj skrbi. Tip dva pojavljuje se kasnije, nakon prve ili druge godine života, odnosno nakon što dijete primi prva cjepiva. Kod trećeg tipa bolesnici nisu vezani uz krevet (što je slučaj kod prva dva tipa) i mogu hodati, ali otežano.
Mišićna slabost pri akutnoj spinalnoj mišićnoj atrofiji (Werdnig-Hoffmannova bolest) nastaje u dojenčadi u dobi od 2-4 mjeseca. Bolest se nasljeđuje autosomno recesivno, što znači da su potrebna dva nedominantna gena, po jedan od svakog roditelja. Djeca sa intermedijarnom mišićnom atrofijom ostaju normalnom godinu ili dvije i tada razviju slabost, jače u nogama nego u rukama. Bolest napreduje polako. Kronična spinalna mišićna atrofija (Wohlfart-Kugelberg-Welanderova bolest) počinje u djece između 2-e i 17-te godine i polako se pogoršava pa ljudi sa ovom bolešću žive dulje nego oni sa drugim tipovima spinalne mišićne atrofije. Slabost i propadanje mišića započinje u nogama a kasnije se širi u ruke.

Još se ne može točno identificirati uzrok SMA, i usprkos napretku u genetskim istraživanjima i dešifriranju ljudskog genoma, istraživanje je još uvijek u povojima.Uzrok bolesti je zapravo u defektima gena koji dovode do povećanog uništavanja živčanih vlakana koji stimuliraju mišiće, a posljedica je gubitak funkcije mišića koji može završiti paralizom. U nekim težim slučajevima bolest može dovesti i do smrti.  Istraživanje je skupo za farmaceutsku industriju, jer je 'mali' broj oboljelih. Istraživanje se provodi za SMA posebice na sveučilišnim bolnicama. Iznos donacije je nizak, a istraživački projekti i klinička ispitivanja skupa.


Ideja i cilj međunarodne akcije Muskeln für Muskeln (Mišiči za mišiče) je da se zdravi sportaši pomoću svojih mišića zalažu za mišiće onih koji boluju od spinalne mišične atrofije (SMA) pozivom na širenje i davanje pozornosti tijekom obavljanja svojeg sporta u službi ambasadora bolesti SMA. 


Cilj djelovanja inicijative 'Muskeln für Muskeln' je terapija za SMA, a pokrenuta je 2009. godine od strane zabrinutih roditelja (bračnog para Mörl) za život njihove kćerke Emme kako bi se ubrzao razvoj tretmana za SMA. Inicijativa ima međunarodni karakter jer puno pomaže i ostalim organizacijama i udrugama obitelji oboljelih od SMA u Europi. Inicijatori akcije su Andreas Mörl iz njemačkog grada Dachau, strastveni sportaš još od djetinjstva, a posljednjih nekoliko godina triatlonac i njegova supruga Nina Mörl također triatlonka. Kao roditelji Emme koja je oboljela od SMA u potrazi su za mogućim načinima kako bi doprinjeli istraživanju ove rijetke bolesti.

                       

                Sportaši podržavaju istraživanje bolesti spinalne mišične atrofije

    
                          

    

Kao aktivan sportaš mišljenja sam kako je sport sa mojim mišičima na neki način neraskidivo povezan, budući da sam svakodnevno u treninzima ili na utrkama ovisan o funkciji mišića i zbog toga je sport odlična platforma za podizanje svijesti za bolesti poput bolesti SMA.

Prezentacija

1. Dravski ultracross

U nedjelju sam istrčao 1. Dravski ultracross u Varaždinu, utrku koju su organizirali zajedno dva varaždinska kluba, Triatlon klub 042 i Trkački klub Marathon 95. Start je bio kod kupališnog mosta na rijeci Dravi, a trčalo se prva 2 km kroz šumu i po novo uređenom nasipu (koji je inače napravljen da služi kao biciklistička staza uz rijeku Dravu regionalnog projekta Mura - Drava Bike) do sela Svibovec po kojem se trčalo po asfaltu da bi se skrenulo na makadam uz Dravski kanal. Utrka je zamišljena kao promocija novo uređenog nasipa koji već služi mnogim trkačima Varaždina za treninge i kao početak proljetnog trčanja. Dužina utrke bila je 15.9 km i privukla je mnoge domaće trkače, triatlonce i rekreativce.
To mi je bila prva utrka nakon Novogodišnje utrke na samom početku godine. Na samom početku zimske baze odlučio sam ove sezone smanjiti broj utrka i pripremati se za nekoliko ključnih utrka u sezoni. Inače od kraja listopada prošle godine nakon prve dvije sezone kada sam bio sam svoj majstor i trener, počeo sam trenirati i u pripremama mi puno pomaže prof. kineziologije, Nenad Golubić Taubi. Taubi dugi niz godina radi i pomaže mnogim sportašima u Varaždinu u kondicijskoj pripremi, istrčao je mnoge utrke, a sportski život je započeo trenirajući atletiku kao srednjoprugaš. Ljubav prema sportu i svakodnevni predani rad sa sportašima mu je važnije nego priznanje u očima drugih tako da sam sretan što mi daje svoje vrijeme i povjerenje kako bih polako dosegnuo sportske ciljeve uz njegovo znanje i iskustvo.
Nakon halfironmana na Bledu osjetio sam neki umor i zasićenost i nisam više bio siguran u kojem smjeru želim ići u triatlonu sljedeće sezone. Kada sam vizualizirao da se želim vidjeti na neki način još mnogo godina u sportu, odlučio sam stati u smislu da se možda vratim na početak i krenem iznova puno pametnije da se prebrzo ne potrošim i zasitim. Tako da sam se odlučio posvetiti treninzima i radu nekoliko godina (ciklus od nekoliko godina ako ću uspjeti izdržati) za natjecanja u disciplinama olimpijski triatlon i halfironman distanca. Tako da jedno vrijeme neću uopće više sigurno ni pomišljati da trčim duže od polumaratona i da treniram za maraton kao dio priprema za ironman distancu u triatlonu. Na početku mi se činilo kako ta odluka možda neće zadovoljiti moj sportski i avanturistički duh, ali već sada kada pogledam unazad nekoliko mjeseci nije bilo dana kada se nisam veselio treningu. A kako treniram dosta drukčije i intenzivnije nego prošle sezone, počeo sam još više cijeniti i kraće distance u triatlonu. Bojao sam se na početku da će mi biti dosta teško trenirati i ne ići na utrke kao u prve dvije sezone, ali kako sam vidio da se disciplinirano mogu držati treninga i da polako napredujem, svakim danom sam još sigurniji. Osjećaj za disciplinu, ustrajnost i predan rad nisam izgubio iako me neispunjavanje nekih postavljenih ciljeva u privatnom životu znalo tako pokolebati da suprotno mislim.
Jedan od ciljeva u treningu ove sezone mi je i psihološko ojačati na treningu u smislu da ponekad mogu i običan trening pretvoriti u osjećaj kao da sam na utrci. Što se tiče trčanja imao sam prije problem da nisam dobro mogao pogoditi vlastiti tempo i dopuštao bih da me drugi u utrkama povuku. Mjesecima radim na tome i treniram da se mogu sutra na utrci isključiti i držati se svog plana.
Dravski ultracross sam trčao iz punog treninga. Tjedan dana ranije u vrijeme kada se održavao Savski polumaraton u Zagrebu (kojeg sam trčao prve dvije godine) istrčao sam trening na kanalu u Varaždinu od 20km za 1h:33min. što bi bio moj PB u polumaratonu. Još uvijek sam na trenažeru i ovaj tjedan sigurno još neću izaći van. U nedjelju sam imao plan istrčati tih 16km upravo držeći se svog tempa od starta do cilja. Početni plan je bio da ubrzam zadnjih 5km, ali kako sam dosta plivao i bio na trenažeru taj tjedan odlučio sam držati konstantno tempo od 4:40/km do cilja. Kako je to prva utrka i ta distanca ne mogu usporediti sa ranijim rezultatima, ali prošle sezone bih jedva izdržao 10km na tom tempu tako da ne mogu biti nezadovoljan utrkom u nedjelju. Oduvijek poštujem svakog trkača, a pogotovo one starije od mene i prošle sezone bih samo na startu vidio npr. gosp. Dubovečaka iz Lepoglave koji godinama trči. Iako je vjerojatno on taktički trčao utrku, drago mi je da polako napredujem i uspijevam trčati cijelu utrku uz bok takvog trkača. Trčali smo zajedno do okrijepe na oko 10-om km-u kada sam ja pokušao u trku popiti vodu trenirajući i taj dio natjecanja za triatlonske utrke, a on je stao i popio tako da smo u cilj ušli jedan iza drugoga.

Jučer mi je bio dan odmora, a kako tako treniram veselim se odmornim danima i danas se već vračam na trenažer. Pokušavam što pametnije držati se treninga koji je ponekad i veliki stres za organizam tako da sam odlučio malo smanjiti nepotrebno vrijeme provedeno pred računalom tako da iz tog razloga rjeđe u odnosu na prije nešto objavim na blogu.

Izvještaj organizirane i vrijedne ekipe 3sporta koji uključuje rezultate i fotografije i video prilog možete pročitati na portalu 3sporta.com